U Italiji su do 2017. godine bila obvezna cjepiva protiv 4 bolesti: protiv difterije, tetanusa, poliomijelitisa i hepatitisa B. Ovo posljednje, protiv hepatitisa B, obvezno je od svibnja 1991. godine, kada su tadašnji ministar zdravstva Francesco De Lorenzo i tadašnji ravnatelj Agencije za lijekove Duilio Poggiolini, “uprihodili” od tvrtke Glaxo-SmithKline, jedinog proizvođača cjepiva Engerix B, više od 600 milijuna lira kako bi uveli to cjepivo kao obvezno u Italiji, iako nije bilo dovoljno testirano.

Obojica su nakon dugotrajnog sudskog procesa, popularno nazvanog Sanitopoli, a koji je trajao od 1993. do 2012., proglašena krivima:  oduzeta im je nezakonito stečena basnoslovna imovina, te su osuđeni na ukupno 12 godina zatvora. Prema presudi krivi su ne samo za primanje mita za uvođenje obveze cijepljenja novorođenčadi protiv hepatitisa B, već i za uvoz  i distribuciju zaraženih krvnih derivata te za manipulaciju cijenama lijekova kojima se pogodovalo farmaceutskim tvrtkama koje su ih za to bogato nagrađivale.

Čovjek se mora zapitati zašto se tako mala djeca stara tek 2, zatim 4 ili 6 mjeseci, moraju cijepiti protiv bolesti koja se prenosi isključivo putem zaražene krvi ili spolnim odnosom?

Duilio Poggiolini, ondašnji ravnatelj talijanske Agencije za lijekove, tijekom privođenja

Ono što posebno ljuti mnoge Talijane je činjenica da se ovo cjepivo i dalje zadržalo u kalendaru obveznog cijepljenja iako je na sudu dokazano da je njegovo uvođenje u kalendar cijepljenja posljedica pogodovanja korumpiranih političara i visokih zdravstvenih službenika farmaceutskim tvrtkama.

Više o cjepivu protiv hepatitisa B pročitajte ovdje

Izvori:

http://www.huffingtonpost.it/2015/10/08/duilio-poggiolini-casa-cura-abusiva_n_8261578.html

http://ricerca.repubblica.it/repubblica/archivio/repubblica/2015/07/04/da-de-lorenzo-e-poggiolini-5-milioni-allo-stato15.html