Aktizivam je umjetnost. To nije nešto što ljudima dolazi prirodno. To je vještina koja se uči, prenosi s generacije na generaciju. Najteže je naučiti, a pogotovo poučiti, “strategiju”. To zahtijeva određen način razmišljanja, planiranja i analize problema. Vrlo je teško od aktivista početnika stvoriti organiziranu “borbenu snagu”. Ali moguće je…

Samo treba imati početnu točku.

Kad sam 2015. godine gledao kampanju u Kaliforniji prilikom uvođenja obveznog cijepljenja putem zakona SB 277, bio sam osupnut glupošću strategije onih aktivista. Ti aktivisti bez mozga zaključili su “Neće nas uvažavati ukoliko kažemo da su cjepiva opasna, bla, bla, bla…”. Pa su svoju kampanju temeljili na najglupljoj mogućoj tvrdnji: “Znamo da su cjepiva sigurna i učinkovita, ali mi želimo osobno pravo izbora (šmrc, šmrc!)“.

Zatim su se gospođe aktivistice lijepo odjenule i otišle na sastanke. Usklađene nove cipele i torbice bile su puno važnije od Ciljeva. Kalifornijski zakonodavci potapšali su ih po ramenima i poslali kući s porukom za roditelje: „Cijepi svoje dijete, dušo, ili ti nećemo dozvoliti da svoje drago malo dijete upišeš u javnu školu…“

Politički gledano, te naivke dobile su što su zaslužile. Zavrijedile su prezir koji su dobile. Tijekom čitave kampanje roditelji su propitivali tu mlaku poruku, ali ih se ušutkivalo.

Iz moje perspektive i iskustva vođenja kampanja, bilo je vrlo jasno da će to propasti. Djevojke iz Sacramenta trebale su doživjeti poraz. I doživjele su. Zakon je bez problema usvojen. Šok nad šokovima.

Došlo je vrijemeda se pregrupiraju. Svi su u svijetu vidjeli što se nakon toga dogodilo. Srdžba koja se razvila iz tog poraza bila je najveći poticaj aktivističkom pokretu koji sam ikad doživio. Bolje od svega bio je zaokret od cmizdrenja „mi znamo da su cjepiva sigurna i učinkovita, ali samo želimo pravo izbora“ ka  današnjem bijesu kojem svjedočimo. Stari „antivakserski“ pokret imao je možda oko 30.000 aktivista širom svijeta, ali se praktički preko noći povećao na desetke milijuna zaista bijesnih roditelja.

Bijesnih? O, da! I to ne bijesnih samo na političare koji donose takve zakone, već i na one koje su u lijepim haljinicama blokirale pravu poruku, onu koja glasi: APSOLUTNO nije upitno čini li cjepivo štetu djeci – ČINI. Svaki puta. Pitanje je samo mjere. Roditelj može odlučiti do koje će mjere naškoditi svojem djetetu – malo ili puno – no kod cjepiva šteta se događa UVIJEK. Više cjepiva znači i više oštećenja. Čitajte uputu o cjepivu i izaberite koliko štete želite nanijeti svome djetetu.“  

I tako se dogodio zaokret ka uspješnom aktivizmu.

Zašto bi promjena poruke trebala značiti toliki preokret? Zato što se promicatelji cjepiva Big Pharme moraju osloniti isključivo na plaćenike koji nisu MOTIVIRANI kao aktivisti. Oni su samo na neki način plaćeni. Rade od 9 do 17. Nijedan od njih nema u svom okruženju dijete oštećeno cjepivom kako bi ih podsjetilo zašto su „antivakseri“.  A roditelji aktivisti, antivakserti, žive i dišu bijes, taktiku, strategije dvadeset četiri sata dnevno. Pomnožite to s deset milijuna i maknite im se s puta. Ono što je zaista cool s antivakserskim pokretom je 500 različitih načina kojima se može istovremeno napasti problem oštećenja djece cjepivima.

“Antivakseri” – uspjeh im je ime

Pogledajte samo ovo – u svijetu u kojem farmaceutska industrija potpuno kontrolira televizijske medije, potpuno kontrolira javne agencije koje reguliraju američko zdravstvo, u kojem kontrolira izbore, upravlja senatorima poput Dickyja Pana, taj „antivakserski“ pokret odaslao je poruku toliko daleko da se Big Pharma uspaničila. Požalila se čak i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i očajnički tražila pomoć.

Poogledajte kako to NE djeluje…

Big Pharma je znala da ćemo od cjepiva i cijepljenja u izbornoj 2020. godini napraviti  veliki problem.

Kako znamo? Platili su svoje Malce da se infiltriraju u grupe, pogotovo na društvenim mrežama, ali nas nije za to briga.

Big Pharma stvorila je strategiju kojom bi nas pobijedila. Koja je to strategija? Još jedna lažna epidemija. Trenutno je to epidemija ospica. A do izbora 2020. godine očekujte još dvije lažne epidemije, od kojih je jedna sigurno ebola. Vjerojatno će zaraziti dvadesetak ljudi i poslati ih širom SAD-a. Hoće li zaista to učiniti? Naravno da hoće! Previše je novca u cjepivima. Ne mogu samo tako pustiti bilijune dolara bez borbe.

Ali Big Pharma je upala u zamku…

Činjenice su činjenice – naša antivakcinalna poruka doprla je do umova Amerikanaca. Ne moramo više toliko galamiti.

Svaki Amerikanac poznaje nekoga tko ima dijete oštećeno cjepivom.

Više nitko ne vjeruje Big Pharmi. Neka izmisle još koju lažnu epidemiju. Svake se godine uništavaju milijuni doza cjepiva zbog „epidemije“ gripe koja se nikad zapravo ne dogodi. A ljudi i nesvjesno prepoznaju laž.

Nažalost po Amerikance, ali srećom po antivaksere, činjenica je da 54 % američke djece ima neku kroničnu bolest.

Američki sustav javnog zdravlja je neuspješan. Točka.  

Zašto je to važno? Zato jer unatoč ogromnim sredstvima koja sustav troši da nam navodno čuva zdravlje – Amerikancima se događa upravo suprotno – među najbolesnijima su. Jer 54 % američke djece kronično je bolesno!

U SAD-u je, prema childstats.gov trenutno oko 73.9 milijuna (73,900,000) djece mlađe od 18 godina.

Znači da je 39.906.000 (54 %) američke djece kronično bolesno i to će trajati čitav njihov život. A sve je krenulo kad je počelo naglo povećanje broja cijepljenja.

No umjesto da se javno zdravstvo SAD-a fokusira na te kronične bolesti, ono se fokusira na manje probleme poput ospica, zaušnjaka i drugih bolesti…zato jer za to postoje cjepiva.

Ponovit ću:

„Fokusiraju se na manje probleme poput ospica, zaušnjaka i drugih bolesti…zato jer za to postoje cjepiva“.

Američko javno zdravstvo ima samo jedno rješenje – CJEPIVA!

I zato, nije njihova krivnja što 54 % američke djece ima kronične bolesti. Za to ne postoji cjepivo…

Prijevod: Suzana Peša Vučković

Izvor: https://bolenreport.com