Osmi Grijeh – Posluh

Volio bih da je ova knjiga o grijehu poslušnosti bila napisana prije dvadeset godina, da mi pomogne u mom vlastitom adolescentskom traženju. Jer i mene su moji roditelji odgajali najbolje kako su znali, onako kako su njih roditelji odgajali, a to znači da budem poslušan, da se ne ističem, jer uvijek postoji netko tko zna bolje, jer ću isticanjem postati laka meta drugima, jer ću se iznošenjem svog stava naći na putu nekome moćnijem. Dugo mi je trebalo da shvatim da bezuvjetni posluh vodi u nesreću i bezdan.

Opširnije“Osmi Grijeh – Posluh”

Je*** nas izbori!

Pita me tek punoljetno dijete, onako usput, što mislim o izlasku na izbore za Europski parlament. Odgovorio sam da je njegovo suvereno pravo ponajprije slobodno izabrati – između izlaska i neizlaska: “Nije na meni da ikome savjetujem: DA ili NE. Mogu samo iznijeti neke činjenice u prilog jednom ili drugom, a odluka je na tebi.”

Opširnije“Je*** nas izbori!”

Dnevnik jednog rašljara

Objavljena je nova knjiga u izdanju Omega lana, pod naslovom “Dnevnik jednog rašljara” autora Ante Toni Sorića. U knjizi ćete naći veći broj primjera negativnog djelovanja položaja spavanja ili duljeg boravka na jednom mjestu na zdravlje pojedinca.

Opširnije“Dnevnik jednog rašljara”

Kinezi opet šokiraju

Zovu ih “hoteli za svinje”, nalaze se u šumi na planini Yaji u istočnom dijelu Kine. Njima upravlja tvrtka Guangxi Yangxiang Co Ltd. Radi se o najvećim zgradama te vrste u svijetu.

Kinezi su sitni građom, no njihova nas je povijest i kultura navikla na grandiozna postignuća: na primjer neopisivo velike zidine duge više od 20.000 kilometara ili tradicionalna medicina koja se prakticira već nekoliko tisuća godina. Danas, međutim, ima stvari koje kod nas izazivaju ogromno zgražanje.

Opširnije“Kinezi opet šokiraju”

Najbolje škole

Svjedoci smo sve češćeg pojavljivanja depresije,napetosti i anksioznosti u školske djece i adolescenata. Kao odgovorni i zabrinuti roditelji, svjesni okruženja u kojem živimo, nastojimo sudjelovati u životu svoje djece, osluškivati njihova srca, razumjeti što ih tišti i pomoći im ojačati samopouzdanje. Pritom se mnogi od nas zapitaju je li u obiteljskom okruženju sve kako treba: okrivljujemo dobrim dijelom sebe ako smo u procesu razvoda ili smo se razveli, preispitujemo svoje odluke, odnos s (bivšim) partnerom, omjer vremena provedenog na poslu i kod kuće s obitelji. Međutim, dobar dio njihova kratkog života vezan je za ustanove, točnije, škole. Ako djeca ondje provode veći dio dana, a očekuje se i da dio svog “slobodnog vremena” opet posvete školi kroz rješavanje zadaća i pripremu za ispite i brojčano ocjenjivanje, nije li logično da su djeca, bez obzira na obiteljske i druge životne okolnosti, pod stalnim stresom i da se to odražava na njihovo zdravlje te da posižu i za neprimjerenim oblicima “utjehe” – psihoaktivnim sredstvima, nasiljem, raznim ovisnostima?

Opširnije“Najbolje škole”

Europska parlamentarka Michèle Rivasi žali zbog Wakefielda

Nakon što su je napale ministrica zdravstva Agnès Buzyn i voditeljica TV voditeljica Michel Cymes, francuska zastupnica u Europskom parlamentu Michèle Rivasi na svom je blogu izrazila žaljenje zbog pozivanja liječnika i redatelja Andrewa Wakefielda na raspravu o sigurnosti cjepiva prije dvije godine.

“Nažalost, napravila sam nesretnu pogrešku pozvavši gospodina Wakefielda na raspravu prije dvije godine. Kad bih to morala ponoviti, ne bih to učinila: njegova studija koju je objavio The Lancet i njegov film nisu me uvjerili. Loša argumentacija samo je još i potvrdila razloge za diskreditaciju teze i autora. Taj nesretni poziv dao je zlatnu priliku zdravstvenim lobistima da me napadnu izravno ili neizravno.“

Opširnije“Europska parlamentarka Michèle Rivasi žali zbog Wakefielda”

Kampiram, dakle postojim

– Kampirate? Ahaaaa – i spazila bih mješavinu razočaranja i gađenja na licu sugovornika. Koji klinac?! Što fali kampiranju? Jesu li Hrvati gomila snobova punih predrasuda ili što? Ne znam. Neću donositi sud ni danas, s ovim vremenskim odmakom. Znam samo kakve su bile reakcije na naše spominjanje kampiranja u bilo kojem društvu. Oni koji su bili dobro upoznati s našim socioekonomskim statusom bili su tim našim odabirom zbunjeniji od ostalih. Osjećala sam ono neizgovoreno “Koji čudaci! Zašto kampiranje kad si mogu priuštiti skupe hotele?”

Opširnije“Kampiram, dakle postojim”