Čovječanstvo živi laž toliko enormnu, toliko totalnu i sveobuhvatnu da se ta laž percipira kao univerzalna istina “koju svatko zna” tj. svima je dobro poznata.

Ta laž je takva, kako razmjerima, tako i dubinom, da je njeno promicanje i nametanje očito sustavno. Ljudi ne znaju samu stvarnost koju doživljavaju jer je na djelu skrivena sila koja ne želi da to znaju. S obzirom na to da ta sila upravlja “obrazovanjem”, medijima, “znanošću” i religijom, pitanje je zašto su dokazi o stvarnosti zatajeni. Otkrio sam da je ljudsko društvo u cjelini jedna lažna i simulirana “kompjuterska” stvarnost za koju ljudi vjeruju da je “stvarna” i da je svijet planetarni Alcatraz, jer je tako i planirano da bude.

Ključno za produžavanje masovne kontrole nad ljudima je vjerovanje u lažno jastvo – Fantomsko JA. Ono što mislite da ste vi uopće niste vi. To je samo onaj VI za kojeg ste izmanipulirani i programirani da vjerujete da ste to vi, u interesu globalne zatvorske države. Temelj ugnjetavanja ljudi je uvjerenje da Fantomski ja jeste vi. Odatle proizlazi sve ostalo.

Što je Fantomski ja? To je program. Onaj koji dominira onime što ljudi misle, osjećaju, rade, ne rade, podržavaju i ne podržavaju. Djeca uđu u ovu stvarnost s potencijalom da izraze proširenu svjesnost Beskrajnog Jastva, ali  programirani programeri odmah se bacaju na posao tj. roditelji ubacuju vlastite fantomske percepcije u vlastitu djecu. Fantomska ja jedne generacije programiraju Fantomska ja onih koji slijede. To je programirajuća mašina (sustav) koja radi bez prekida, a oni uhvaćeni u njegovoj sustavnoj varci vjeruju da misle vlastite misli i stvaraju vlastite percepcije, iako to u stvarnosti ne čine. Njihova uvjerenja i percepcije su tek ponavljanje onoga što su čuli od nekog drugog: učitelja, TV spikera, političara, znanstvenika ili liječnika.

Čim izađemo iz maternice započinje programiranje. Započinju ga brižni roditelji koji misle da rade “najbolje za djecu”. Ali tko ili što tu “misli”? Fantomska ja koje Sustav programira da budu Fantomska ja.

Tko roditeljima govori kako da najbolje odgoje djecu? Sustav. Tko im govori kako da najbolje “zaštite” njihovo zdravlje? Sustav. Tko im govori kako da usmjeravaju svoju djecu u smislu njihove “budućnosti” (kao roba Sustava)? Sustav. Svi putovi vode do istog gospodara, istog programera. Kad bi ljudi samo podigli pogled i iznova pogledali! Programiranje počinje s roditeljima i ubrzo se počinje formirati djetetov Fantomski ja.

Sljedeća faza je najiscrpnija od svih, a mi je, urnebesno, nazivamo “obrazovanjem”. Ono se službeno definira kao “čin ili proces stjecanja znanja, osobito sustavno tijekom djetinjstva i mladenaštva”. Ali to nije nužno istinsko znanje. Znanje je samo ono što vjerujete da je istinito i  što su vam drugi rekli da je istinito. Oni koji vam govore što trebate znati pretežno su  programi Fantomskog ja Sustava koji nadgledaju tekuće preuzimanje tih programa za sve i svakoga. Ljudi uglavnom percipiraju ono što im je rečeno da percipiraju, otkrivaju ono što im je rečeno da je otkriveno i nauče ono što trebaju zapamtiti. Kad ih pitate o nekoj navodnoj činjenici ili istini, odgovaraju da su to “naučili u školi” ili na fakultetu, no oni što su dali te informacije što su postale njihove percepcije, bila su Fantomska ja što su prošla kroz istu programsku mašinu. Oni su prihvatili to programiranje tako slijepo i totalno da su postali promicatelji, oni koji održavaju te mašine kao učitelji i akademski građani. Sustav odlučuje i određuje što je istinito, a što nije, što se smije učiti u “obrazovnim” ustanovama, a što treba prikriti i ignorirati.

Porazgovarajte s učiteljima i fakultetskim profesorima koji potiču svoje đake i studente da propitkuju konformizam i službenu “istinu” i čut ćete što se većini njih događa. Sustav želi isključivo svoje ljude.

Takav je slučaj svugdje: u medicini, znanosti, medijima, visokom obrazovanju, policiji i nadasve politici.

Sustav želi ponavljanje, a ne spontanost. I strojeve, a ne nonkonformiste. Spontani, slobodnomisleći nonkonformisti opasni su po Sustav koji, da bi opstao i napredovao, zahtijeva poslušnost nemisleće percepcije. Mistici, vidovnjaci i slobodni mislioci u dodiru sa svojim Beskrajnim Jastvom bili su meta vlasti kroz cijelu poznatu ljudsku povijest, i još su uvijek, preko sredstava ismijavanja, osuđivanja i prišivanja etiketa tipa “ekstremist”, “luđak” i “opasan po društvo” (ja bih danas dodala i etiketu “neodgovoran”, op. S.P.V.). To se događa zato što oni predstavljaju opasnost za Sustav i Program, a onima koji ih javno kude te im se izruguju – poput Fantomskih ja u obliku intelektualaca i novinara  – potpomažu i bodre ih Fantomska ja u vidu masa koje im se podsmjehuju te ih osuđuju, poput istreniranih papagaja, u skladu s direktivom Sustava o tome što se ima smatrati normalnim.

Istina je istina, čak i kad u nju ne vjeruje nitko, a laž je laž čak i kad u nju svi vjeruju. Isto vrijedi za društvene medije, internetske forume i kolumne s komentarima.

Fantome je s lanca pustio Internet da projiciraju svoje mržnje, neznanje i psihološke deformacije na svakoga koga žele povrijediti ili uzrujati, što im pričinja silan užitak.

A kad se pojavi neka proširena svjesnost, nju ili njega možete prepoznati po sljedećem: protiv njih udružit će se sva Fantomska ja. No tako ne mora biti. Sve što je potrebno je da ljudi oblikuju vlastite percepcije i da čine različite odabire služeći se vlastitim umom, a ne da egzistiraju kao puki dodatak nametnutog Programa.

IZVOR:
David Icke, iz knjige “Fantomski ja (i kako pronaći onaj pravi)”

Za Roditelj odlučuje priredila S.P.V.