Otkako je 1998. u stručnom časopisu The Lancet objavio članak koji je upućivao na moguću povezanost MPR cjepiva s crijevnim upalama i autizmom u djece, dr. Wakefield je bio predmet kontroverzi i blaćenja. U ovom snimku Wakefield govori o optužbama za prevaru, sukob interesa i neprofesionalno ponašanje za koje ga se teretilo i na temelju čega je izgubio dozvolu za rad u Velikoj Britaniji.

1. Medicinska biografija dr. Wakefielda – 0:00

Wakefield iznosi svoju medicinsku i znanstvenu biografiju kao gastroenterolog te kako se uključio u istraživanje vezano za autizam.

2. Veza između autizma i kombiniranog MPR cjepiva – 1:24

Na moguću vezu između MPR cjepiva  (morbilli, parotitis, rubella) i upalne bolesti crijeva Wakefielda i njegove kolege upozorili su prvo sami roditelji bolesne djece. Wakefield objašnjava kako se otkrivaju bolesti kod ljudi, kako se dalje proučavaju te kako je to primijenjeno u njihovom proučavanju MPR cjepiva i dobi u kojoj se ono prima. IDI

3. Sigurnost MPR cjepiva – 3:28

Wakefield objašnjava da su sigurnosna ispitivanja cjepiva, uključujući i MPR cjepivo, uglavnom nevaljana. Ispitivanja za monovalentna cjepiva bila su bolja. IDI

4. Rad objavljen u časopisu Lancet – 5:05

Wakefield iznosi činjenice o tome zašto je 1998. u Lancetu objavljeno prethodno izvješće o prikazu slučajeva IDI

5. Sukob interesa – 6:13

Wakefield navodi za što ga se optužuje – “sukob interesa” – te kako ga se okrivljuje da je bio na platnoj listi odvjetnika koji su vodili parnicu za roditelje iz Lancetove studije, u kojoj je on bio medicinski vještak, a kojom se od proizvođača cjepiva tražila odšteta. IDI

6. Diskreditiranje dr. Wakefielda – 8:21

Iako su rad potpisala još jedanaestorica suradnika, Wakefield objašnjava zašto je baš on bio meta optužbi medicinske zajednice i medija, jer je jedini surađivao u sudskoj parnici i javno govorio o proizvođačima cjepiva. Brian Deer, tada slobodni novinar, koji se svim snagama obrušio na Wakefielda, objavljivao je tekstove protiv Wakefielda u britanskom tjedniku The Sunday Paper kojeg je objavljivao James Murdoch, u to vrijeme član uprave farmaceutske tvrtke GlaxoSmithKline. IDI

7. Uzorci krvi – 14:25

Wakefield je optužen i da je “neetično” prikupio uzorke krvi od djece prisutne na rođendanu njegova sina. Wakefield govori u čemu je pogriješio. IDI

8. Povlačenje članka – 16:12

Prikaz slučaja objavljen u Lancetu povučen je na temelju dviju tvrdnji koje Wakefield opovrgava: 1) da su djeca u objavljenom radu ispitivana u nizu 2) da nije postojalo etičko odobrenje za istraživanje. IDI

9. Dozvola za rad – 17:21

Wakefield opisuje proces u kojem je General Medical Counsel (GMC) povukao njegovu dozvolu za rad u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iz financijskih razloga Wakefield je odustao od žalbe, no njegov kolega koji je sudjelovao u izradi ove studije, professor Walker Smith, koji je također tom prilikom izgubio licencu, podnio je žalbu  koja je prihvaćena i licenca za rad mu je vraćena. IDI

10. Posljedice – 19:56

Nakon ove studije odnosno nakon što je Wakefield predlagao roditeljima da traže monovalentno cjepivo protiv ospica, proizvođači cjepiva (Merck i GlaxoSmithKline) prestali su ga proizvoditi. IDI

11. Perspektiva – 22:00

Usprkos kontroverzama i kritikama, Wakefield objašnjava što ga potiče na daljnje djelovanje. IDI


Transkript

1. Medicinska biografija dr. Wakefielda – 0:00

Ja sam liječnik. Diplomirao sam 1981. godine. U praksi sam počeo kao kirurg, a osnovni predmet interesa bile su mi upalne bolesti crijeva.  Nakon toga postao sam AKADEMIK, vodio sam tim od devetnaest članova koji su istraživali upalne bolesti crijeva i tijekom deset godina oko stotrideset znanstvenih radova o tom problemu. Dana 17. .svibnja 1995., datum mi je urezan u sjećanje, nazvala me jedan majka i rekla: “Moje dijete se savršeno normalno razvijalo, primilo MPR cjepivo i nazadovalo u autizam.”. Rekao sam: “Ja sam gastroenterolog, kako vam ja mogu pomoći?” Rekla je: “Dijete ima strašne gastrointestinalne probleme i nitko nas ne shvaća ozbiljno.” Priča je bila neodoljiva, a majka je sve jasno opisala. Rekla je: “Dr. Wakefield, ima jako puno roditelja u sličnoj situaciji.  I djece s potpuno jednakim problemima.” Shvatili smo je vrlo ozbiljno. Bio je to početak fascinantnog putovanja.

2. Veza između autizma i MPR cjepiva – 1:24

Veza između bolesti koju smo proučavali i MPR cjepiva isplivala je iz priča roditelja. Roditelji su govorili: “Nisam bio/la protiv cijepljenja. Odveli smo dijete na cijepljenje prema kalendaru.” Tada se to cjepivo u UK davalo vremenski odvojeno od ostalih cjepiva pa je bilo lako uočiti vremensku povezanost i posumnajti da je to uzrok. Od tog trenutka je dijete imalo vrlo visoku temperaturu, epi napade, vrlo dugo spavanje, nakon kojeg se probudilo i više nije bilo isto kao prije. Djeca su izgubila govor, interakciju s braćom, i počela bivati sve bolesnija.

Ljudske se bolesti, bez obzira radi li se o autizmu, Chronovoj bolesti ili Aspergerovom sindromu, opisuju tako da imate prikupljeno nekoliko slučajeva pacijenata, nekad ne više od četiri, a nekad čak petnaest, kod kojih su uočeni slični simptomi i čiji su nalazi slični , što samo po sebi zaslužuje objavljivanje.  To se zove niz slučajeva. Na ovaj se način najprije opisuju bolesti kod ljudi. Dalje to vodi prema daljnjim istraživanjima koja testiraju hipotezu o uzrocima. Jesu li sumnje roditelja opravdane? Je li dijete ušlo u regresiju zbog MPR cjepiva? Je li MPR bio uzrok problema?

Možete postavljati pitanja: “Ne dobiva svako MPR-om cijepljeno dijete autizam. Što je onda rizik? Zašto? Zašto su autizam dobila ova , a ne neka druga djeca? Jedna od naših hipoteza bila je dob cijepljenja. Što je dijete mlađe prilikom cijepljenja, rizik je veći. Razlog ovoj tezi je što smo znali da kod infekcija ospicama rizik za ozbiljne komplikacije raste što je mlađe dijete. Ako dobijete ospice prije godinu dana, rizik za dobivanje teške bolesti nakon ospica puno je veći nego kad ste stariji od godinu dana.

3. Sigurnost MPR cjepvia  – 3:28

U toj fazi, kao istraživač, detaljno sam pregledao sigurnosne studije o MPR cjepivu. Jako sam se zabrinuo kad sam ustanovio da su te studije potpuno nevaljane. To nije samo moje mišljenje. Nakon mene, do istog su zaključka došli i u Cochrane Reviewu, nezavisnoj organizaciji koja analizira stručnu medicinsku literaturu i smatra se zlatnim standardom u tom području. Zaključili su da su sigurnosne studije rađene prije dobivanja dozvole, neodgovarajuće. Pogotovo u usporedbi sa studijama na pojedinačnim cjepivima. Drugim riječima, sigurnosne studije monovalentnih cjepiva bile su bolje.

Na primjer, kad bih ja išao u Saveznu agenciju za hranu i lijekova, i kad bih imao tri lijeka za hipertenziju, i kad bih rekao: „Imam ova tri lijeka. Imam odobrenje za svaki od njih, ali sad ih sve želim staviti u jednu tabletu. Mogu li sva tri odobrenja staviti u istu mapu, predati je vama i dobiti odobrenje za kombinirani lijek?“ Izbacili bi me, s punim pravom. Rekli bi: „Dođite ponovo kad napravite komparativnu studiju za svaku zasebni lijek u kombinaciji s drugim, te usporedite nuspojave, neželjene reakcije kombiniranog lijeka sa svakim pojedinačnim lijekom.”  To je trebalo biti učinjeno s MPR cjepivom, ali nije.

Puno je pretpostavki u vezi sigurnoti ovog cjepiva, i vjerujem da djeca plaćaju cijenu tih pretpostavki.

4. Članak objavljen u časopisu Lancet – 5:05

Članak objavljen u časopisu Lancet proizašao je iz činjenice da smo vidjeli niz djece sa sličnim simptomima: normalni razvoj, regresija, dijagnoza autizma, gastrointestinalne tegobe i crijevna upala.  Njime su ti slučajevi prikazani zajedno u namjeri da se kaže: „Ovo je prvih dvanaestoro djece koju smo pregledali. Ovo smo dosad otkrili. Čini nam se važno, jer se vidi dosljednost. Ukazuje na pojavu nove bolesti kod ljudi. Postavljamo hipotezu koju treba provjeriti. Potrebno je učiniti daljnja istraživanja da se rasvijetli je li ona točna ili nije.” Članak je objavljen kao serija slučajeva u Lancetu u veljači 1998. godine. Konferencija za medije održana je na zahtjev dekana medicinskog fakulteta. Na njoj su objašnjena ta saznanja.

5. Sukob interesa – 6:13

U to  vrijeme u Velikoj Britaniji u tijeku je bila parnica kojom su roditelji oštećene djece tražili odštetu od proizvođača. Uključio sam se u parnicu. I djeca opisana u članku, tj. njihovi roditelji, bili su u toj parnici. Kad je postavljena dijagnoza, a bili su uvjereni da se upravo to dogodilo, priključili su se parnici. Tvrdilo se da je studija napravljena u svrhu te parnice, dapače, da ju je financirao odvjetnički ured koji je branio zastupao roditelje. To je apsolutno netočno! Jednostavno nije tako. Pristao sam biti medicinski vještak, osjećao sam se dužnim to učiniti, jer je na drugoj strani bila gomila liječnika koja je bila spremna istupati ispred farmaceutske industrije.

Dakle, jedna od optužbi je bila da sam vještačio u ime odvjetnika i da su mi oni platili za „Lancetovu studiju“. Zapravo sam za sudsko vještačenje honorar dobivao iz fonda za oštećene cjepivima i lijekovima kojeg je ustanovila vlada. To nije nikakve veze imalo s tom „studijom“, koju je platio National Health Service. Legal Aid Board me u početku uopće nije plaćao. Plaćali su medicinskom fakultetu da provedem istraživanje, da potražim dokaze o postojanju virusa ospica u crijevima te djece. To je jako dobro znao urednik Lanceta, godinu dana prije objave članka. Odvjetnički tim poslao mu je dokumente kojima su mu javili da „rade s dr. Andyjem Wakefieldom na ovom problemu“. Znao je, ili je morao znati, ali prigodno je zaboravio tu činjenicu kad je morao svjedočiti pred Općim medicinskim vijećem pod zakletvom. Tek je kasnije izašlo na vidjelo da je cijelo vrijeme znao.

6. Diskreditiranje dr. Wakefielda – 8:21

Kad su osjetili prijetnju od te parnice, krenuli su vrlo oštro. Slobodni novinar Brian Deer, koji je radio za News International Ruperta Murdocha, obrušio se na mene i izmislio priču o zločestom liječniku koji  živi u lijepoj kući i smišlja kako uništiti djecu u cijelom svijetu želeći se obogatiti i od sebe napraviti legendu u povijesti medicine. Potpuno je izokrenuo moju životnu priču. Bila je to strategija, namjerna, profesionalna strategija u odnosima s javnošću koja je govorila: „Diskreditiramo ovog čovjeka. Izoliramo ga od kolega. Uništavamo njegovu karijeru. Zatim kažemo drugim liječnicima što im se može dogoditi ako se usude uplesti u to.“ Žalosno. Jer mnogi dobri liječnici su mi rekli: „Andy, znam da je to točno. To je točno.“ Napisali su mi da je to točno. Kolege iz raznih zemalja potvrdile su mi.

No kad je trebalo učiniti pravu stvar za tu djecu, a moglo je naškoditi njihovim karijerama, povukli su se. Učinak je postignut. Osjećam li da mi je farmaceutska industrija sve namjestila? Da, mislim da jest. Zašto baš meni? Članak potpisuje trinaest autora, od kojih su mnogi eminentni stručnjaci. No samo sam ja pristao biti sudski vještak u parnici protiv proizvođača, a k tome sam i pisao kolegama da ne mogu više podržati uporabu tog kombiniranog MPR cjepiva. I dalje ću podupirati uporabu monovalentnih cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, ali ne mogu podržati uporabu trovalentnog cjepiva. Mislim da su se usmjerili na mene zato što sam se stavio u položaj svojevrsnog glasnogovornika.

Sljedeća optužba bila je da sam u tajnosti pripremao svoje monovalentno cjepivo, pa sam zato morao diskreditirati ovo kombinirano koje mi je bilo „suparnik“, kako bih svoje izbacio na tržište.  Tu je ideju iznio Brian Deer. U to vrijeme smo imali patent, medicinski fakultet je tada imao patent, ne ja. Bio je to patent za Transfer Factor. To je prirodni prehrambeni suplement koji se inače stvara u majčinom mlijeku, koji jača imunosni odgovor. Je li djelovao ili ne drugo je pitanje. To smo tek pokušavali otkriti. Jača imunosni odgovor na infekcije poput ospica. Ne sprječava infekciju ospicama, dakle nije konkurencija cjepivu. Djeluje tako da pomaže uništiti virus kad se jednom netko inficira. Nikad nije ni moglo biti konkurencija MPR cjepivu jer nije djelovalo na isti način.

Sve je to detaljno objašnjeno Brianu Deeru. Potpuno je ignorirao. Ostao je na tvrdnjama da je taj proizvod bio konkurencija MPR cjepivu i da sam ga želio staviti na tržište. Povezanost Briana Deera s proizvođačem cjepiva, tvrtkom Smith Klein Beecham, koja je danas Glaxo Smith Kline, bila je vrlo tijesna.  U početku je kritizirao njihov lijek AZT, ali kasnije su mu dali ekskluzivna prava na uvid u  podatke o nuspojavama u zamjenu za nešto, nekakav dogovor između njih. Nakon toga, čini mi se da je na neki način postao njihov pas čuvar. Kako je jedan novinar poput Briana Deera mogao postići u kratkom vremenu ono što je on postigao? To je htjela vlada, to je htjela farmaceutska industrija i mediji.

James Murdoch, sin Ruperta Murdocha koji je bio u upravi News Internationala, bio je član uprave Glaxo Smith Kleina kao jedan od direktora. Njegov je posao bio da čuva reputaciju proizvođača cjepiva u medijima. Između vlade, medija i industrije postojala je ta incestuozna veza koja je željela takav ishod.  Imali su cilj. Nasuprot njima bio sam ja. Optužite istraživača za prevaru u trideset sekundi, i treba mu cijeli život da se obranite. Oni to znaju. Znaju koliko su liječnici ranjivi. Optužbe su bile lažne, no ne morate mi vjerovati na riječ.

Upravo je napravljena temeljita istraga i provjera svih originalnih podataka iz Lancetovog članka. Napravio ju je bivši znanstveni savjetnik iz Agencije za zaštitu okoliša, dr. David Lewis. Nisam ga ranije poznavao. Uzeo je sve originalne dosjee, analizirao ih i kategorički tvrdi da nisam nikoga prevario, a da je u prevaru upleten sam Brian Deer i British Medical Journal. Namjerno su pogrešno interpretirali naše nalaze u Royal Free bolnici s namjerom da postignu ono što su postigli. Takva je sad percepcija te studije: da je lažna, da je prevara, izmišljena i da je neutemeljena.

7. Uzorci krvi – 14:25

Da, uzorci krvi na rođendanskoj zabavi moga sina. Da bih proučavao djecu s autizmom, ispitivali smo uzorke krvi. Trebali smo uzorke krvi zdrave djece. Naravno, u bolnicu vam ne dolaze zdrava djeca. Moja je supruga predložila da organiziramo sinu rođendansku zabavu i da od djece koja dođu uzmemo uzorke krvi. Smatrao sam to razumnom idejom. To je učinjeno uz puni pristanak i djece i njihovih roditelja. Potpuno informirani pristanak. Bilo je to potpuno etično. Nije to bilo ništa gore od, recimo, odlaska u ambulantu na cijepljenje. Zapravo, bilo je to u suštini i bolje. Učinio je to iskusni liječnik, ne ja. Nije bilo nikakvih problema.

Jedini je problem u činjenici da za to nisam imao odobrenje od bolničkog Etičkog odbora. To ne znači da je to neetično. Bilo je učinjeno, kao što rekoh, uz puni informirani pristanak djece i roditelja. To je priča. Žalim li? Da. Ne zato što je to bilo neetično, jer nije, nego zato što je to dalo Generalnom medicinskom vijeću konkretan povod da mi oduzmu licencu. Bila je to pogreška, a da to radim opet, učinio bih to uz odgovarajuće odobrenje. Dakle, to je ono zbog čega žalim. Je li to u bilo kojoj fazi neetično? Nije.

8. Povlačenje članka – 16:12

Članak u Lancetu povučen je na temelju dvije optužbe. Prva, da su djeca u uzorak uzimana sekvencijalno. Drugim riječima, ta su djeca dolazila jedno za drugim. To znači da ne kažete: „uzeli smo samo djecu koju smo željeli, jer su ispričali priču koju smo željeli čuti, a druge smo ispustili.“ Djeca su uzeta sekvencijalno baš zato da uključimo svu djecu. Time se isključuje pristranost. To je ispravan način. Druga optužba koju je iznio Brian Deer, a GMC prihvatio, da nisam imao etičko odobrenje za ispitivanje, kakvo se dobiva u Americi. Ali to je bila kliničko ispitivanje. Za to se ne traži etičko odobrenje. Za analizu uzorka biopsijom treba, i to smo i dobili. I to je Deer imao u rukama kad je iznio optužbu i namjerno je tu informaciju prešutio GMC-u. Bilo je to ometanje pravde.

9. Dozvola za rad – 17:21

Odbor za licenciranje liječnika u Velikoj Britaniji naziva se General Medical Council. Sude vam vaši kolege liječnici i nekoliko laika. Na GMC-u smo bili nas trojica optuženika: Profesor Walker Smith, koji je u to vrijeme bio vodeći pedijatrijski gastroenterolog, tada čovjek na visokom položaju s besprijekornim životopisom i besprijekornom karijerom, jedan njegov mlađi nastavnik dr. Simon Murch, i ja. Sva trojica smo proglašeni krivima. Simon Murch nije izgubio licencu, ali Walker Smith i ja smo je izgubili. On je imao financijske mogućnosti za žalbu pred Vrhovnim sudom u Engleskoj. I ja sam se žalio, ali iz financijskih razloga nisam mogao nastaviti, a nije mi ni bio glavni cilj vratiti licencu. Bilo je važnijih stvari.

Profesor Walker Smith žalio se i kod te je žalbe prvi put ovaj slučaj uopće došao pred odgovarajuće sudstvo, pred pravog suca. Tada je sudac poništio odluku GMC-a. Rekao je zapravo da su nekompetentni. Nisu bili u poziciji prosuđivati o dokazima, napravili su pogreške, činjenice su pogrešno interpretirali, lažno prikazali dokaze, a što je još gore, bili su pristrani. Već na početku su odlučili da smo krivi. Potpuno je poništio njihovu odluku i rekao je da se to zapravo nikad ne smije ponoviti. Walker Smith je vraćen na posao i sve optužbe protiv njega su potpuno odbačene. Devedeset posto optužbi protiv Walkera Smitha bile su iste optužbe kao i one protiv mene. Rad je trebao biti ponovo objavljen, ali urednik Lanceta je to odbio učiniti kako bi zaštitio svoj ugled i svoj posao. Je li se to ikad našlo u novinama? Ukratko, u jednim novinama. Velika priča, vrlo malo spomena. Sada se o tome ne čuje ništa. Sve što se zna je da smo bili diskreditirani, da su nam oduzete licence, da je rad povučen.

Pravu priču tek treba ispričati.

10. Posljedice – 19:56

Pa, vrlo je zanimljivo, jer tada sam preporučio roditeljima da se odluče za pojedinačno cjepivo. Drugim riječima, ne da NE štite svoju djecu od ovih infekcija, ali bi trebali imati mogućnost kako to učiniti. U to vrijeme, u Velikoj Britaniji i SAD-u bila su dostupna pojedinačna cjepiva, tako da su roditelji mogli birati. “Nisam sretan zbog MPR-a, ali želim cijepiti svoje dijete pa ću izabrati pojedinačno cjepivo.” Nude sasvim dobru zaštitu, na primjer, protiv ospica. Ta im je mogućnost bila dostupna. Ne bih dao tu preporuku da to nije slučaj. U Velikoj Britaniji, šest mjeseci kasnije, vlada je povukla uvoznu dozvolu za pojedinačna cjepiva. U SAD-u, nekoliko godina kasnije, Merck je jednostrano zaustavio proizvodnju jednokratnih cjepiva.

Oni ih proizvode pojedinačno kako bi ih spojili, ali više nisu dostupna na tržištu tako da je preostao MPR ili ništa. Tako ili nikako. To je uskratilo roditeljima izbor. Još su bili zabrinuti zbog MPR-a, pa nisu cijepili, ospice su se vratile. To je u cijelosti bila njihova krivnja. Kao što sam rekao u filmu, pitao sam jednog visokog člana Ministarstva zdravlja: „Zašto biste to učinili? Ako želite zaštititi djecu od ozbiljnih zaraznih bolesti, zašto biste oduzeli mogućnost da roditelji mogu birati kako to učiniti? Rekao je: “Jer ako dopustimo roditeljima izbor, onda će to uništiti naš MPR program.” Drugim riječima, brinuli su se za zaštitu programa, a ne za djecu.

To je bila pogubna pogreška. Ospice su se vratile. To je u potpunosti bila njihova odgovornost, ali, naravno, okrivili su mene. Kada navode pad u potrošnji MMR-a u Velikoj Britaniji, ono što oni ne navode jest uzajamno povećanje uporabe pojedinačnog cjepiva prije nego što su ga povukli.

11. Perspektiva – 21:48

Neću se pretvarati da je bilo lako. Važnost medicine je neodoljiva. Kad god osjetim imalo samosažaljenja zbog GMC-a ili nečeg izgovorenog na moj račun u medijima, tada samo trebam pogledati sljedeće dijete s autizmom da shvatim da zapravo nemam problem. Imam četvoro zdrave djece. Divnu obitelj. U mojoj obitelji nema autizma. Nemam problem, stoga „preboli to, idi dalje i dovrši posao“.

LINK NA IZVORNI ČLANAK