U studenom 2019. godine današnji najpoznatiji vakcinolog Stanley Plotkin, često nazivan i “ocem vakcinologije”, autor knjige Vaccines koja je danas osnovna literatura svakog tko se bavi cjepivima, objavio je članak koji je, vjerojatno ne slučajno, prošao “ispod radara” i o njemu se vrlo malo piše i govori u medijima. (Izvorni članak u The Journal of Infectious Diseases: Is There a Correlate of Protection for Measles Vaccine?)

Serološki korelat zaštite označava poznatu razinu antitijela koja štiti od neke infekcije. Ukoliko smatramo da su samo antitijela mjerilo nečijeg imuniteta i otpornosti na neku bolest, onda bi se za svako cjepivo koje se danas nudi, a pogotovo za ona koja nas se prisiljava primiti, trebalo točno znati koji je serološki korelat zaštite.

U vrijeme kad se u vezi cijepljenja donose izuzetno represivni i diskriminirajući zakoni diljem svijeta, a sve sa svrhom “zaštite pučanstva od opasne bolesti – ospica”, tvrdnje i razmišljanja iznesena u ovom Plotkinovom članku snažno njišu temelje današnje vakcinalne politike navodno usmjerene na eradikaciju ospica.
Sažeto, iz njegova članka (poveznica je na dnu ovog teksta) proizlazi da cjepivo protiv ospica nije NI SIGURNO, NI UČINKOVITO. I to dolazi ravno iz pera oca vakcinologije!
Evo najvažnijih točaka:

1. Nije moguće osloniti se na titar antitijela kao mjerilo zaštite, kao što se to sve do nedavno činilo. Točnije, Plotkin navodi da “nije poznata zaštitna razina neutralizirajućih antitijela”. Dakle, kako uopće možemo utvrditi učinkovitost cjepiva protiv ospica?

2. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da cjepivo protiv ospica pruža doživotnu zaštitu (imunitet) kao prirodno prebolijevanje bolesti, i to je u suprotnosti s dosadašnjim službenim tvrdnjama. “Ipak, cjepivo daje blagu infekciju, a razina antitijela često ostaje trajno povišena. Sadašnja situacija zahtijeva ponovnu evaluaciju dugoročne učinkovitosti cjepiva protiv ospica.” I što nam je činiti? Cijepiti se i docijepljivati cijeli život, a pritom ne znati koliko smo zaštićeni i koje će to posljedice imati po naše zdravlje i imunosni sustav?

3. Zapravo nemamo pojma o zaštitnom mehanizmu antitijela, koja je uloga antitijela ili samih stanica pri različitim razinama u pružanju zaštite od infekcija. Kako onda možemo tvrditi išta o učinkovitosti cjepiva i temeljem toga čak i donositi onako represivne zakone?

4. Kao da sve gore navedeno nije dovoljno, Plotkin napokon priznaje da zbog cirkulacije novih genotipova virusa ospica (kao i zaušnjaka) kampanje masovnog cijepljenja nisu učinkovite, jer izgleda da cijepljeni nisu imuni na nove viruse koji sada kruže (!!!). Dobro je poznato da virusi mutiraju, pogotovo u okolnostima selektivnog pritiska (tj. okolnostima masovnog cijepljenja) pa su tvrdnje o težnji za “eradikacijom ospica” doslovce smiješne!

5. Napokon priznaje i to da CIJEPLJENI mogu širiti dalje virus. Ovo je epohalno priznanje! Godinama se to poricalo, a sva istraživanja koja bi na tu mogućnost ukazivala, vješto su se prikrivala i za svaku epidemiju krivnju svaljivalo na necijepljene. Plotkin u članku navodi: “treba uzeti u ozbir mogućnost subkliničkih ospica ili nekih simptoma ospica među cijepljenima. Iako ne znam za zabilježene slučajeve izlučivanja virusa s cijepljenih koji su imali neke simptome ospica, trebalo bi izolirati virus s tih pacijenata.Trenutne epidemije ospica u Europi i Sjedinjenim Državama te sve veći otpor cijepljenu trebalo bi iskoristiti pa uzeti uzorke od izloženih zarazi kako bi se bolje definirali serološki korelati zaštite.” Ovo bi, zapravo značilo: “nemamo pojma kako se situacija mijenja, jesu li cjepiva učinkovita, kako reagiraju organizmi cijepljenih osoba, pa bismo mogli iskoristiti ovoliki broj necijepljenih pojedinaca i trenutnih epidemija i napokon doznati.

I sad se postavljaju pitanja: kako će “znanstvena zajednica” reagirati na ova Plotkinova razmišljanja? Hoće li šutjeti? Hoće li se pretvarati da ništa nije rečeno? Hoće li donijeti još gore zakone? Što će Svjetska zdravstvena organizacija reći na ova priznanja? Jer ovo nije usamljeni članak s usamljenim, “novim” podacima ili saznanjima. Podaci su nam pred nosom već godinama, sada ih je samo prikupio i na jednom mjestu interpretirao čovjek kojeg znanstvena zajednica respektira i čije tvrdnje ne može nazvati “fake newsom”. Vjerojatno će sve ovo ignorirati, jer su u članku iznesene neugodne istine.

U biti, Plotkinov članak pokazuje da nisu necjepiše oni koji šire lažne informacije, koji zastrašuju, koji ignoriraju i pogrešno interpretiraju znanstvene činjenice, već da to čine oni koji se pretvaraju da imaju pouzdane podatke, koji se igraju zdravljem ljudi: znanstvenici, međunarodne organizacije koje dijele cjepiva tvrdeći da su “sigurna i učinkovita”, a da nemaju ni najmanji znanstveni dokaz za svoje tvrdnje.

Pozivam vas da pročitate članak na engleskom na donjoj poveznici.

Priredila: Suzana Peša Vučković

Izvori:

https://academic.oup.com/jid