Svakim nas se danom sve više „bombardira“ pričom o klimatskim promjenama i utjecajem djelatnosti
ljudi na globalno zatopljenje, CO2 se demonizira i stvaraju se „klimatske politike“ kojima se emisija CO2,
navodno zbog „općeg dobra“ i zaštite planeta treba svesti na minimum. Pritom se od svih nas koji živimo
na planetu, osim od ultrabogatih, zahtijevaju velika odricanja, štednja, kažnjavanje i uvodi sveopća
kontrola. Što se zaista krije iza sve agresivnije priče o štetnosti CO2 govorio je u intervjuu za portal
Clintel.org Dušan Bižić iz Državnog hidrometerološkog zavoda, voditelj radarskog centra za zaštitu od
tuče.
Zajedno s kolegom Zorislavom Gerberom Dušan Bižić je potpisnik Deklaracije o klimi koja je izašla u
travnju 2022. godine, a do 27. lipnja 2022. ju je potpisalo preko 1100 znanstvenika i stručnjaka.
Potpisivanje je i dalje moguće, a više o toj deklaracij pročitajte OVDJE.

Recite nam nešto o sebi.

Moja prva ljubav bila je (i još uvijek je) glazba, ali sam se s osamnaest godina u zadnji čas predomislio i
umjesto studija klavira na akademiji krenuo na fiziku, uz svesrdno odobravanje susjeda. Jedno kratko
vrijeme sam bio profesor fizike u srednjoj školi, nakon čega sam se zaposlio u Hidrometeorološkom
zavodu gdje i sada radim. Cijeli moj profesionalni život vezan je uz vremenske nepogode, radarske
podatke i modifikaciju oblaka, zapravo prevenciju od tuče. Između teorijske znanosti i operativnog rada
uvijek sam preferirao ovo drugo i istraživanja vezana uz to. Postoji toliko mnogo problema koje možete
pokušati riješiti i zapravo vidjeti funkcionira li rješenje. Na primjer, kada provodite akciju zaštite od tuče,
to je kao situacija na hitnoj. Možete učiniti nekad bolje, nekad gore poteze, ali rok u kojem morate
donijeti odluku je tri minute. Nakon toga možete analizirati što ste učinili i procijeniti rezultate svojih
odluka. Moje zanimanje za radarsku meteorologiju došlo je kao posljedica bavljenja prevencijom od
tuče. Interpretacija radarskih opažanja oblaka i oborina prilično je komplicirana, možda i više nego u
vojnoj uporabi radara, a ljudi koji nisu u to uključeni podatke uzimaju zdravo za gotovo. Sudjelovao sam
u međunarodnim projektima (član Upravnog odbora COST 75 – Advance Radar Systems) i kao hrvatski
predstavnik u LGOEWRN i OPERA (oboje radarska meteorologija), kao i glavni istraživač zajedno s Joeom
Goldenom iz NOAA u “Hail prevention developments”, zajednički američko-hrvatski fond za znanstvenu i
tehnološku suradnju. Zadnji je bio prilično zanimljiv, jer je bio zabavniji od ostalih. Pokušavali smo uvesti
sijanje zrakoplova u Hrvatskoj. Kad u malom zrakoplovu letite blizu cumulus congestus oblaka, iskusite

njegovu snagu, tada stvarno shvatite koliko je priroda moćna. Nakon toga pogledate radarske podatke i
vidite da, s radarske točke gledišta, to i nije bio poseban oblak. Postoji ogromna razlika između gledanja
podataka na računalu i doživljaja fenomena uživo. Bilo je još nekih srednjoeuropskih projekata u
Nowcastingu, ali iskreno, ne sjećam se njihovih naziva, a uglavnom su se odnosili na putovanja i susrete s
kolegama iz drugih zemalja, kao i izradu studija slučaja.
Jedina iznimka bila je suradnja s Griffom Morganom, dok je radio u Italiji, kada smo dobili neka in situ
mjerenja aktivnosti mreže naših zemaljskih generatora pomoću južnoafričkog zrakoplova s
instrumentima za mjerenje.

Od kada i zašto vas zanimaju klimatske promjene?

U početku sam vjerovao svojim kolegama da je antropogeni (uzrokovan ljudskom djelatnošću) CO2
odgovoran za porast temperature, ali nikada nisam mislio da je zagrijavanje ili više CO2 loše za ljude i
planet. Nisam tome pridavao previše pažnje, zapravo misleći da je to neka vrsta mode koja će se brzo
zaboraviti. Tada su se neki meteorolozi jako uozbiljili i počeli predviđati velike i svekoliko negativne

posljedice zatopljenja. Budući da je CO2 jedna od tri bitne komponente fotosinteze, dakle života, počeo
sam tražiti način da ga obranim. Imao sam mnogo razgovora sa svojim kolegama koji su se više bavili
klimatskim promjenama i pokušavao istražiti njihove argumente, ali uvijek sam dolazio pred zid “znanost
je ustaljena”, jer modeli “ispravno” predviđaju daleku budućnost. U to sam vrijeme radio na prevenciji
tuče/grada s mrežom zemaljskih generatora u kojima je trebalo odlučiti kada će šestotinjak generatora
početi s radom otprilike tri sata prije nego što se tuča dogodi. Modeli koje smo radili predviđali su neke
situacije prilično dobro, a neke potpuno krivo, pa je iskustvo glavnog meteorologa ostalo presudno.
Kad netko tvrdi da zna buduću klimu sto godina unaprijed, unatoč njezinoj kaotičnoj prirodi, da, potpuno
sam skeptičan u vezi s tim.

Jesu li klimatske promjene veliki problem u Hrvatskoj i kako to primjećujete?

Počelo je s malim skupinama ljudi koji su prosvjedovali protiv polarnih medvjeda. Tada su mediji preuzeli
inicijativu, a političari su ih manje-više rado slijedili. Sada ima više ljudi koji pokušavaju djelovati na
posljedice (vjetroturbine, tvornice peleta) jer vide stvarnost (rijetke ptice koje ubijaju vjetroturbine ili
cijele šume posječene radi peleta). Klimatske promjene nisu veliki problem među ljudima, ali cijela stvar
će se obiti o glavu kada cijene porastu (struja, „ugljični porez“ itd.), a životni standard padne.

Kako bi onda po vašem mišljenju izgledala klimatska politika?

Budući da čovječanstvo ne određuje niti utječe na klimu, nema potrebe za klimatskom politikom. U
ovom trenutku ne znamo ni koliko CO2 čovječanstvo ispušta u atmosferu. Kao što je rekao Edward
Lorenz: „Možda je najbolji savjet koji nam „teorija“ kaosa može dati je da ne donosimo prebrze
zaključke; neočekivani događaji mogu predstavljati savršeno normalno ponašanje.”

Koji je vaš motiv da potpišete CLINTEL Svjetsku deklaraciju o klimi?
Najkraće, slažem se s Deklaracijom , a kao što je Orwell rekao: “U doba univerzalnih prevara govoriti
istinu je revolucionarni čin.”

Izvori:
https://clintel.org/interview-dusan-bizic/
https://clintel.org/world-climate-declaration/