Prvi hrvatski, a vjerojatno i europski liječnik-cjepitelj Ferdinand Hadvig, odlučio je još krajem 18. stoljeća cjepivom pomoći u suzbijanju tada vrlo opasne zarazne bolesti velikih boginja. Pri tome se nije služio prisilom, već isključivo privolom odraslih ljudi i roditelja djece na osnovu savjeta o prirodi bolesti i načinu cijepljenja. Jonas Salk, američki znanstvenik koji je 1954. godine izumio prvo cjepivo protiv u to vrijeme vrlo raširene dječje paralize, odbio je polagati pravo na vlasništvo nad svojim patentom poklonivši ga djeci kao spasonosni lijek. Književnik Franz Kafka smatrao je pak početkom 20. stoljeća da dobivanje cjepiva koje se zasniva na boli i patnji pokusnih životinja predstavlja neetičku i zdravstveno upitnu osnovu za procijepljivanje ljudi. Naposljetku, Nikola Tesla prevladao je strah od zaraznih bolesti, razumijevajući njihove uzročnike – bakterije i viruse – kao moguće saveznike u održavanju ravnoteže zdravlja ukoliko na njih djelujemo iscjeljujućom snagom prirodnih zračenja.

Ferdinand Hadvig, kirurg iz Zagreba, je prvi u Europi nastojao cjepivom zaštiti ljude i djecu od velikih boginja (izvor: pitt.edu)

Četiri su to kratke život(opis)ne priče o etici te povijesti i mogućoj budućnosti (ne)cijepljenja, koje tek sagledane u cjelini oslikavaju i predočuju i danas prisutne dvojbe o ispravnosti i dosezima cijepljenja kao oblika prevencije od zaraznih bolesti.

Ferdinand Hadvig – začetnik hrvatske vakcinologije*

Djevojčica oboljela od velikih boginja u Bangladešu 1973. godine (izvor: sr.wikipedia.org)

Liječnik Ferdinand Hadvig smatra se začetnikom cijepljenja u Hrvatskoj. Završio je studij medicine u Pragu 1791. godine. Tamo su sačuvani zapisi koji potvrđuju da je iste godine u Jastrebarskom proveo cijepljenje protiv velikih boginja.

U to bi vrijeme jedna od tri do četiri odrasle oboljele osobe podlegla toj bolesti, a kod djece i do 80 posto zaraženih. Velike ili crne boginje kod preživjelih su često ostavljale trajnu unakaženost, a ponekad i sljepoću. Velike boginje su prva zarazna bolest koja se smatra istrijebljenom, a to je postignuto do 1979. godine.

Ferdinand Hadvig je uvidio važnost prevencije zdravih ljudi tako što je cijepio osobe koje nisu bile preboljele velike boginje. Za djecu je (što je izuzetno važno za istaknuti obzirom na današnji prinudni obavezni pristup procijepljivanju u Hrvatskoj!) tražio suglasnost majki te im je davao savjete o prevenciji i upute o cijepljenju.

Ferdinand Hadvig to je učinio pet godina prije Edwarda Jennera u Engleskoj, kojeg u Europi smatraju “ocem vakcinologije”. Nakon studija radio je kao kirurg u Zagrebu.

Teslin uređaj za liječenje visokofrekventnim strujama s početka 20. stoljeća (Muzej Nikole Tesle, Beograd)

Nikola Tesla i budućnost liječenja zaraznih bolesti**

Nikola Tesla (1856-1943.) bio je pobornik zdravog života i od svojih zrelih godina vegetarijanstva. Kao učenik gimnazije u Karlovcu u dva navrata je prebolio malariju, a nakon što je maturirao i vratio se roditeljima u Gospić razbolio se od kolere te je jedva preživio njezin smrtni zagrljaj.

Nikola Tesla u starosti (izvor: science.org)

Zbog toga je tijekom kasnijeg života dugo bio u strahu od “klica” (bakterija i virusa), ali je istovremeno smatrao da im se čovjek može oduprijeti zdravom prehranom, redovitom tjelovježbom, izbjegavanjem pušenja, pijenja kave… Sam je slijedio takav zdravstveni pristup, a ako bi obolio odbijao je liječničku pomoć i uzdao se u iscjeljujuće snage tijela, biljne hrane, gladovanja… i svojih izuma. Pri tome je posebice koristio vlasiti patent – uređaj za liječenje visokofrekventnim strujama.

Tesla je pod kraj života prestao gledati na “klice” kao na neprijatelje zdravlja. Umjesto cijepljenju, Tesla je bio sklon prevenciji zaraznih bolesti na načelima medicine koja se zasniva na regenerativnoj terapiji koja elektromagnetskim pobuđivanjem gena uspijeva prirodnim putem obnoviti oboljelo tijelo. Tesla je pri tome vjerovao da su svi ljudski organi načinjeni, u krajnjem počelu – od svjetlosti.

Promišljanje Tеslinе zdravstvene tеrаpiје nije destruktivno po mikroorganizme već je u pitanju pоnоvnо uspоstаvljаnjе vremenske i prоstоrne vibrаtоrnе rаvnоtеžе kојоm sе оdržаvа sаmоrgаnizirаn sustav. Tesla је vjеrоvао u najdublji mаtеmаtičko-fizički sklad mikrо i mаkrо svijеtа i rеzоnаntno međudjelovanje kојe ga uspоstаvljа ili ga nаrušаvа. Njеgоvi mеdicinski uređaji nisu оbični visоkоfrеkvеntni оscilаtоri nеgо su pоdеšеni nа frеkvеnciје viših hаrmоnikа svemira, оdnоsnо nа frеkvеnciје nižih hаrmоnikа gradivnih dijelova ljudskоg tijеlа.

Franz Kafka 1906. godine (izvor: hr.wikipedia.org)

Franz Kafka – tuberkulozni bolesnik protivnik cijepljenja***

Franz Kafka (1883-1924.) poznat je kao književnik, ali malo ljudi zna da je bio vegetarijanac i pobornik necijepljenja, i to unatoč toga što je bolovao od sušice (tuberkuloze). Zajedno s prijateljem Moritzom Schnitzerom zbog takvog stava je i imao neprilika. Ipak, zahvaljujući nastojanjima pojedinaca kakvi su bili Kafka i Schnitzer, Austrija danas nema obavezu cijepljenja.

Franz Kafka (desno) na plivanju (izvor: handsomeyoungwriters.tumblr.com)

Franz Kafka je surađivao s Društvom za prirodno liječenje, čiji je predsjednik bio Moritz Schnitzer, i bio urednik časopisa Reformblatt (Glasnik promjene) od 1911. godine do smrti. Kafka je podržavao Schnitzerovo zauzimanje protiv cijepljenja, što je vidljivo iz liste potpisnika koji su bili protiv cijepljenja objavljene u časopisu. Na toj listi je Franz Kafka naveden kao dvostruki krovni donator kampanje protiv cijepljenja.

Potpisnici su smatrali da se cijepljenjem vrše pokusi na ljudima pomoću otrovnih tvari napravljenih na račun postupaka u kojima su mučene i ubijane životinje te da imaju štetne posljedice po ljudsko zdravlje, pa čak i živote djece. Vlada Austro-Ugarske je pokušala cijepljenje ozakoniti kao obavezno, no Schnitzer je tražio da tome ne bude tako.

Schnitzerov časopis pisao je o dokazanim nuspojavama i oboljenjima uslijed cijepljenja, što je dovelo do zapljene njegovog časopisa. Schnitzer je bio vrlo prodoran sa svojim idejama i brzo je promijenio ime časopisa te je ponovo počeo objavljivati članke o zdravim životnim navikama. Njegovu borbu su podržali pojedini zastupnici u skupštini, koji su mu pružili potporu i na području slobode objavljivanja tiskanih glasila. Podržavao ga je i Franz Kafka, sve do prerane smrti u 41. godini, uslijed iscrpljenosti tijela bolešću tuberkuloze.

Jonas Salk u doba otkrića cjepiva protiv dječje paralize (izvor: biography.com)

Jonas Salk djeci je poklonio cjepivo protiv paralize****

Jonas Salk (1914-1995.) bio je američki medicinski istraživač i virolog. Otkrio je 1954. godine i razvio prvo uspješno inaktivirano cjepivo protiv dječje paralize. Do 1955. godine, kada je uvedeno Salkovo cjepivo, polio se smatrao najstrašnijom javnozdravstvenom tegobom među djecom poslijeratne Amerike.

Žrtva dječje paralize u SAD-u 1948. godine (izvor: prijatelji-zivotinja.hr)

Kada je vijest o uspjehu cjepiva objavljena, Salk je hvaljen kao “čudotvorac”. Prema mišljenju vakcionologa, Salkovo cjepivo je zaslužno za zaustavljanje epidemije polija (dječje paralize), koja je harala među američkom djecom 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća.

Njegova jedina želja je bila razviti sigurno i učinkovito cjepivo što je brže moguće, bez težnje za osobnom dobiti. Izumitelj umrtvljenog cjepiva protiv poliomijelitisa nije ga zaštitio patentom. Kada ga je novinar tijekom televizijskog intervjua pitao “Tko je vlasnik patenta na cjepivo?” odgovorio je: “Nema patenta. Može li se patentirati Sunce?”.

Jonas Salk je smatrao da pomoćna tvar pridodana nekim cjepivima – konzervans na osnovi žive timerosal zapravo sprječava njezin učinak. Uz to, veliki postotak ljudi imao je ili je razvio alergijsku osjetljivost na timerosal, ponajviše zbog sadržaja opasnog metala žive.

Autor: Goran Majetić (*)

(* ) Napis je izvorno objavljen u internetskom magazinu Kameleon 24. siječnja 2014. (u međuvremenu ugašen).

Izvori:

* Povijest cijepljenja u Hrvatskoj; Ferdinand Hadvig; Lelja Dobrinić, kustos Muzeja Grada Zagreba, napis u Vjesniku, 29. i 30. svibanj 1999., str. 35.; Boginje.

** “Vrhunska etika i duhovnost Nikole Tesle u životu i znanstvenom radu” (razgovor s prof. dr. sci. Velimirom Abramovićem, izvorno objavljen u magazinu Svjetlost, br. 125, 126 i 127 iz 2013.), internetski magazin Kameleon 11. siječnja 2014. (u međuvremenu ugašen);  doc. dr. sci. Gordana Žauhar i Igor Salopek s Katedre za fiziku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci: “Teslini doprinosi medicini”, prosinac 2006., Acta Medico-Historica Adriatica, 4 (2), str. 189-198.

*** Dr. Jan Stastny: “Franz Kafka, Moritz Schnitzer, vegetarijanstvo i IVU”, internetski magazin Kameleon 8. lipnja 2009. (u međuvremenu ugašen)

**** “Privatizacija zdravstva – zarada na boli, bolesti i patnji!” (pismo dr. med. Dražena Gorjanskog), internetski magazin Kameleon 6. siječnja 2014. (u međuvremenu ugašen); Dr. Robert S. Mendelsohn: Cijepljenje: Medicinska tempirana bomba (1.); Lynne Mc Taggart: Mit broj 5: Pomoćne tvari pridodane cjepivu su neškodljive (* ); Jonas Salk.