Evo kako izgledaju informacije za roditelje s učiteljicama u Švedskoj. Kao prvo, za informacije se treba pripremiti. Prije tjedan dana sin se vratio kući s listićem na kojem su bila pitanja na koja je trebalo odgovoriti, što je spadalo u pripremu za informacije. Pitanja su bila razna. Neka su se odnosila na njega samog – kako mu je u školi, sviđa li mu se, je li mu zabavno, jesu li mu teški predmeti koje učimo, jesu li mu teške zadaće, itd. Zatim su slijedila pitanja vezana za atmosferu u razredu, je li u učionici zbrka, uspijeva li se koncentrirati, pomažu li mu razredni kolege, itd. Nakon toga pitanja o situaciji na školskom dvorištu tijekom odmora – osjeća li se usamljeno, s kim se igra, čega se igra, događaju li mu se nekad ružne situacije, te pitanja vezana za hranu, kvalitetu prehrane, trajanje obroka, atmosferu blagovaonici. Uglavnom, jedan panoramski pregled njegove percepcije života u školi, a ne samo učenja. Zajedno smo čitali pitanja i već zahvaljujući tome dobila sam dosta povratnih informacija o tome kako se u školi živi i kako što funkcionira.

Došao je dan za informacije. I tu smo otkrili nešto vrlo važno. Razgovor koji  traje oko pola sata, i nije se nimalo produžio, ne odvija se između učiteljice i roditelja, već između učiteljice i učenika, a zbog toga što je maloljetan odvija se pred roditeljima.

Učiteljica je pročitala njegove odgovore s listića i svako, baš svako pitanje je s njim prodiskutirala. Pokazala je zanimanje za svaku stvar koju je rekao, zaustavljajući se na kritičnim mjestima. Ni u jednom trenutku nije ga pokudila ili zatražila od njega da se više trudi. Bila je puna empatije i volje da shvati njegove teškoće kako bi mu pomogla. Ohrabrivala ga je ističući u čemu je sve uspješan i koliko je u čemu napredovao. Cijelo je vrijeme razgovarala s njim, a ne s nama, osim u trenucima kad je morala objasniti neke situacije koje nama nisu bile poznate.

Ovo je vjerojatno specifična situacija za određenu školu u Stockholmu, ne bih htjela generalizirati, iako sam razgovarala s drugim roditeljima i čini se da je to manje-više procedura u ostalim školama.

Razvija se odnos između učiteljice i djeteta i na taj se način samom djetetu daje odgovornost za njegov uspjeh ili neuspjeh u školi.

Pred kraj razgovora učiteljica i učenik raspravljaju o ciljevima koje bi trebali dostići narednih mjeseci i dogovaraju strategiju za postizanje tih ciljeva.

I tu je najveća ljepota: ciljevi su individualni, a ne jednaki za cijeli razred.

Ako neki učenik ima teškoća s čitanjem, njegov cilj temeljit će se na tome, npr. da čita svaki dan malo, toliko da za dva mjeseca uspije pročitati knjižicu od 10 stranica.

Drugo pak dijete, ako dobro čita, ali ima problema s matematikom, postavit će mu se cilj u vezi toga.

Implikacije ovog sustava su nevjerojatne:

  • dijete ne doživljava usporedbu s ostatkom razreda nego uči gledati svoje osobne napretke i svoje osobne ciljeve.
  • dijete se ne osjeća lošijim zato što netko radi nešto bolje od njega, jer već od početka uči da je svatko u nečemu dobar.
  • Roditelj se nikad ne osjeća krivim zbog toga kako napreduje dijete u školi ili kako se u njoj ponaša. To ostajei rješava se između učitelja i učenika.
  • Dijete se uči odgovornosti za svoje učenje, svoj napredak i za svoje ponašanje u razredu i u odnosu na druge učenike.

Jasno je, međutim, da roditelj ima ulogu kontrole i vodstva i nadasve je korisno prisustvovati informacijama kako bi se učinkovito unaprijedila suradnja sa školom.

Ja dosad nisam vidjela negativne čimbenike ovog sustava, osim u onom dijelu u kojem smo bili malo nemirni, najviše zbog našeg kulturnog zaleđa jer dolazimo iz Italije, kad smo tražili način da ga ipak usporedimo s drugom djecom kako bismo znali napreduje li dobro. No polako učimo opustiti se i uživati u ovom sustavu koji ima svojih prednosti. Zapravo, čak i ono što nas je prije koji mjesec brinulo, razriješilo se u vrlo kratkom razdoblju samo od sebe upravo zahvaljujući  tome što se poštivao njegov osobni tempo razvoja i učenja, jednostavno poticanjem njegove prirodne znatiželje. Što kažete, biste li i vi voljeli da se informacije provode na taj način?

Preuzeto sa: https://scuoladelgratuito.wordpress.com/2013/12/14/i-colloqui-con-i-genitori-in-svezia/

Prijevod: Suzana Peša Vučković