CIJEPNI OBUHVAT se definira kao odnos broja cijepljenih osoba i broja osoba za koje je bilo predviđeno cijepljenje i izražava se u postocima. Uglavnom se pogrešno mješa s teorijom „imuniteta krda“, a u naravi se radi o izvrnutoj teoriji kolektivnog imuniteta. Služi nametanju krivnje protivnicima prisilnog cijepljenja, s optužbama da su loši ljudi te da će se zbog njih ostali cijepljeni ljudi razboljeti. Njime se sustavno stvara antagonizam, u kojem se horde roditelja koji cijepe svoju djecu okreću protiv roditelja koji unatoč zakonskoj obvezi ne žele cijepiti svoju djecu.

Prema navodima iz “mainstream” medija, medicinske literature, od strane medicinskih djelatnika i djelatnika farmaceutske industrije, cjepivo štiti pojedinca, odnosno cjelokupnu populaciju od epidemije neke bolesti, pod uvjetom da je cijepni obuhvat veći od 95%. Međutim, premda u medijima često čujemo podatak kao npr. 2010. godine cijepni obuhvat je bio iznimno visok 95% (http://hr.n1info.com/Vijesti/a426006/Strucnjak-Trebalo-bi-promijeniti-klimu-drustva-prema-cijepljenju.html), dok je trenutni cijepni obuhvat od 93% zabrinjavajuće nizak, u nastavku će se objasniti zašto ukupni cijepni obuhvat u Hrvatskoj nikada nije bio niti blizu tome postotku, odnosno zašto nikako ne može biti veći od 62% za ospice, odnosno 26% za zaušnjake, rubeolu, dječju paralizu, hripavac, tetanus, difteriju i sve ostale bolesti iz kalendara obaveznog cijepljenja.

Također će se objasniti kako se kod iskazivanja postotka CIJEPNOG OBUHVATA uglavnom radi o obmanjujućem statističkom podatku, jer se govori o cijepnom obuhvatu stanovništva, a u tom obuhvatu se promatraju samo djeca obuhvaćena programom cijepljenja u toj godini, dok se zanemaruju činjenice da su odrasli također neodvojivi dio kolektiva, da je cijepljenje u Hrvatskoj započelo 1948. godine te da umjetno stvoreni imunitet, za razliku od prirodno stečenog, ima ograničeno vrijeme trajanja. O utjecaju stranih državljana, koji svakodnevno penetriraju u našu zemlju, bez prethodne provjere cijepnog statusa, ovdje neće biti riječi.

1. Originalna teorija kolektivnog imuniteta pretpostavlja da se zaraza sama prestane širiti, kada 68% stanovništva dobije cjeloživotni prirodni imunitet preboljevši konkretnu (virusnu) bolest, a kreće od Dr. A.W. Hedrich, voditelja matičnog ureda i odjela za statistiku, pri Ministarstvu zdravlja, Savezne države Maryland, koji je u Američkom znanstvenom časopisu o Higijeni „Corrected Average Attack Rate from measles Among City Children“ 1930. primijetio i dokumentirao da se epidemija ospica u Bostonu između 1900. i 1930. sama zaustavila kada se 68% djece zarazilo.

2. Medicinske vlasti su u jednom trenutku, bez odgovarajućih dokaza, pretpostavile da je prirodno stečen imunitet, nastao prebolijevanjem dječje zarazne bolesti, identičan umjetno stečenom imunitetu, izazvanom cijepljenjem. Nejasno je uporno održavanje ove teorije, konstantno podizanje “neophodnog” postotka cijepnog obuhvata te brkanje pojmova umjetno i prirodno stečenog imuniteta, kada se zna da cijepljenje nije u stanju zaštititi pojedinca od bolesti protiv koje se cijepi te je nejasno po kojoj onda znanstvenoj teoriji cijepljenje štiti ostale u krdu.

3. Centers for Disease Control and Prevention priznaje da je procijepljenost odraslih izuzetno niska. Naime, 2017. godine je am. vlada procijenila da djeca predstavljaju 22.6% američke populacije, iz čega proizlazi da je 77,4% populacije odraslih. CDC priznaje da je procijepljenost odraslih izuzetno niska , negdje 20 – 30% (https://www.hhs.gov/…/national-adult-immunizati…/index.html…).

4. Uvođenja pojedinih obaveznih cjepiva u Hrvatskoj prema dostupnim podacima iz Narodnog zdravstvenog lista (http://www.zzjzpgz.hr/nzl/98/cijepljenjeRH.htm):

BCG (tuberkulaoza) 1948. g.
Difterija 1948. g.
Tetanus 1955. g.
Hripavac 1959. g.
Djecja paraliza 1961. g.
Rubeola 1965. g.
Mumps 1966. g.
Ospice 1968. g.
Hepatitis B 1999. g. (uvedeno u 6. r. OŠ, a 2007. uvedeno u dojenacku dob)
H.influenzae tipa B 2002. g.
DTaO-IPV-Hib 2008. g. (Kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa (acelularno), dječje paralize (inaktivirano), H. influenzae tipa B i hepatitisa B . Tzv. „6u1“)

5. Zašto cijepni obuhvat za ospice u Hrvatskoj u 2011. godini nije mogao biti veći od 52%?

Prema podacima starosne strukture stanovništva dobivenim iz Državnog zavoda za statistiku (u daljnjem tekstu DZS) Hrvatska je 2011. godine imala 4.284.889,00 (4 miliona 284 tisuće 889) stanovnika. Onih starijih od 43 godine, rođenih prije 1968. godine, koji nisu cijepljeni protiv ospica, bilo je 2.746.094 (2 miliona 746 tisuća i 94). Ne uzimajući u obzir činjenicu da umjetno stvoreni imunitet nije dugotrajan kao prirodni, ne uzimajući u obzir ni to da nisu svi mlađi od 43 godine cijepljeni, postotak necijepljenih u odnosu na ukupan broj stanovnika predstavlja 48%.
Dakle u 2011. godini cjepni obuhvat za Ospice nije mogao biti veći od 52%.

6. Zašto ukupni cjepni obuhvat za zaušnjake, rubeolu, dječju paralizu, hripavac, tetanus, difteriju u Hrvatskoj u 2011. godini nije mogao biti veći od 25%?

a) Necijepljene generacije – kada se izuzmu samo određene starosne skupine stanovništva koje nisu cijepljene jer u trenutku njihovog rođenja cjepivo još nije bilo uvedeno, proizlazi da cijepni obuhvat u 2011. u Hrvatskoj za zaušnjake nije mogao biti veći od 55%, za rubeolu 57 %, za dječju paralizu 63%, za hripavac 66%, tetanus 72%, difteriju 81%.

b) Generacije kojima je istekao umjetno stečeni imunitet – kada se osim prethodnog uvjeta u izračun uključi činjenica da za ove bolesti, umjetni imunitet stečen cijepljenjem traje od 3 – 7 godina, koji je podatak iz opisa obaveznih cjepiva sa službenih stranica HALMED-u. Kada iz službenog kalendara cijepljenja znamo da djeca nakon 15 godine više nemaju obvezu cijepljenja te se nakon tog perioda uopće ili zanemarivo malo cijepe. Tada dolazimo do podatka da se svi stariji od 22 godine mogu smatrati necijepljenim osobama. Pod uvjetom da se nisu na vlastiti zahtjev, svake sedme godine, docjepljivali.

Obzirom da umjetno stečeni imunitet (za cjepiva protiv bolesti poput zaušnjaka, rubeole, dječje paralize, hripavca, tetanusa, difterije) traje maksimalno 7 godina, a iz podataka starosne skupine stanovništva DZS-u, u 2011. godini ukupan broja stanovništva iznosio je 4.284.889 (4 milijuna 284 tisuće 889), a onih starijih od 22 godine, bez umjetno stečenog imuniteta bilo je 3.234.200 (3 milijuna 234 tisuće 200), predstavljaju 75% ukupnog udjela u stanovništvu.


Dakle u 2011. godine cijepni obuhvat za zaušnjake, rubeolu, dječju paralizu, hripavac, tetanus i difteriju nije mogao ukupno biti veći od 25%.

7. Cijepni obuhvat za ospice u Hrvatskoj u 2019. godini, ne može biti veći od 62%.


U 8 godina, od 2011. do 2019. godine, cijepljeno je novih 8 generacija djece, što bi prema statističkim podacima DZS iz 2011. godine, bilo oko 376.000,00 stanovnika, a to predstavlja nešto manje od 10% ukupnog broja stanovnika. Kada se tih 10% doda na cijepni obuhvat 52% iz 2011. godine, dobijemo podatak da u 2019. godini, cijepni obuhvat za bolest ospice, ne može biti veći od 62%.

8. Cijepni obuhvat za zaušnjake, rubeolu, dječju paralizu, hripavac, tetanus, diteriju za 2019. godinu ne može biti veći od 26 %.


Pomakom za 8 godina iz 2011. u 2019. godinu, cijepljeno je novih 8 generacija pa, ako se primjene najnoviji dostupni podaci DZS-u iz 2011. godine, to je oko 376.000,00 ljudi. Međutim, kada se uzme u obzir činjenica da umjetni imunitet ne traje duže od 7 godina tada, tada u 2019. godini ukupni cijepni obuhvat, kad se izračun uzme sveukupno stanovništvo, za bolesti zaušnjake, rubeolu, dječju paralizu, tetanus, hripavac i difteriju, ne može biti veći od 26 %.

9. Kada DZS izbaci podatke o starosnoj skupini stanovništva za 2019. godinu (trenutno su dostupne za 2011. godinu), izradit će se analiza za 2019. godinu, do tada, ovo prethodno navedeno za 2019. godinu je aproksimativna projekcija u odnosu na 2011. godinu.

Autor: D.C.