Razvodi su danas gotovo normalna stvar i nitko se tomu previše ne čudi, a razvedeni se  ne osjećaju stigmatizirani i lako će pronaći bogatu literaturu o tome kako prebroditi razvod ili saznati  gdje zatražiti pomoć od stručnjaka koji se bave tim pitanjem. No što kad pregrmite razvod i krenete dalje? Upoznate nekog novog i odlučite se na novi brak?

Smatra se da veći dio razvedenih stvori novu obiteljsku zajednicu unutar pet godina, što znači da su, bez obzira na službenu definiciju obitelji, upravo ovakve obitelji sve češće i u Hrvatskoj. Kombinacije novih odnosa koji se uspostave u novim, mješovitim obiteljima, brojne su i svaka je takva obitelj specifična, sa samo svojim, specifičnim problemima.

Prvi, i zasad jedini, brak sklopila sam s čovjekom s brakom iza sebe i dvoje djece. Kad smo krenuli živjeti zajedno očekivanja su bila jedno, stvarnost drugo. Nismo puno toga znali, dogovorili, usuglasili, izgovorili. Nezadovoljstvo i napetosti su rasli, sukobi su između nas dvoje bili sve češći i tek kad sam shvatila da mjesecima navečer pred spavanje plačem, potražila sam stručnu pomoć od svoje liječnice. Preporučila mi je određenu psihijatricu. Odonda su stvari krenule nabolje. Danas, 17 godina kasnije, većina se stvari posložila. No to nas je koštalo živaca, suza, velikih kriza. Mora li baš biti tako?

Koliko se zaista zna i piše o problemu novih, mješovitih obitelji, obitelji s pastorcima ili na engleskom stepfamilies? Raspravlja se o obiteljima bez djece, jednoroditeljskim obiteljima, istospolnim parovima, no ove se obitelji gotovo uopće ne spominju.

O funkcioniranju novonastalih obitelji u kojima djeca imaju “dvije mame i dva tate”, kako je to zgodno nazvao Papić  kad je snimio film, jako se malo govori i piše. A iako se krene s puno dobre volje i ljubavi među partnerima, problema ima. Jedni se osjećaju ugroženo, drugi  kao autsajderi, treći napeto balansiraju između jednih i drugih. Puno je tu kompleksnih situacija, neprirodnih, nametnutih odnosa, pogotovo djeci koja pritom osjećaju krivnju ili strah da ne iznevjere drugog roditelja, pogrešnih koraka. Izgovorene riječi imaju drugačiju težinu ako ih izgovori maćeha ili očuh, svi se traže, usklađuju, trpe, izazivaju, trude ili odbijaju, prkose ili povlače u sebe. Ponegdje sve ide relativno lako, dok drugdje iz dana u dan izbijaju novi sukobi i nesuglasice.

Jednostavnog savjeta nema. Puno toga ovisi o samim ljudima i okolnostima u kojima se živi. Mješovite obitelji imaju svojih prednosti – više potpore i sigurnosti, raznolikije i bogatije odnose, no svakako imaju specifične izazove kojima mnogi nisu dorasli. Zato bi o ovom problemu trebalo više i češće govoriti i u školama i u medijima, bogatu literaturu na engleskom i drugim jezicima učiniti dostupnom našim roditeljima te organizirati potporu i edukaciju za one koji osjete potrebu.

Za početak neki od savjeta mogu se pronaći ovdje https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2013327

S.P.V.