Voda punjena u boce u svijetu je dio goleme zarade sa stalnim i sve jačim rastom. To tržište je već desetljeće ranije premašivalo 100 milijardi dolara godišnje. Danas se kudikamo više novca troši na proizvod koji je umjetnim putem pretvoren u skupo dobro.

Uspostavljanjem monopola nad vodom u bocama, razmjerno jeftina voda, dostupna u gotovo svakom kućanstvu, postaje skupa roba koja dodatno opterećuje obiteljski proračun. U knjižici “Voda – ugroženo dobro”, objavljenoj 2011. godine u izdanju Zelene liste iz Zagreba, ističe se: “Nedavna studija američke navladine organizacije Earth Policy Institute otkriva da je punjena voda čak 10 tisuća puta skuplja od obične, a istodobno nema dokaza ni jamstva da je zaista i zdravija!”

Preko 40 posto vode punjene u boce je zapravo obična voda iz slavine, kojoj takozvani proizvođači dodaju mineralne i aromatske sastojke – i podižu cijenu. Osim što je skupa, voda iz boca nije zdravija ni bolja od obične vode. Naprotiv, ustajala voda iz boca ima manje životne snage od one koja protiče cijevima vodovova, ma koliko god suvremeni vodovodi bili nesavršeni (voda iz cjevovoda imala bi, primjerice, veću kakvoću kada bi cijevi bile izvedene na način da voda u njima vrtloži).

Znanstvena istraživanja pokazala su da se pod utjecajem sunčevog svjetla “… iz nekih vrsta polikarbonatnih boca u vodu izlučuju štetni spojevi koji mogu izazvati hormonalne poremećaje (BPA; bishphenol A)”. Za sada, međutim, nema preporuke da se takve vrste plastičnih boca povuku s tržišta jer su dugogodišnja ispitivanja njihove moguće štetnosti po ljudsko zdravlje još u tijeku.

Punjena voda se prodaje većinom u plastičnim bocama, a dijelom i u staklenim te u tetrapak ambalaži. Time se stvara ogromna količina nepotrebnog otpada, a u slučaju plastičnih boca i vrlo teško i dugočasno razgradivog te, u vidu mikroplastike, štetnog po živi svijet rijeka, jezera i mora.

Samo u SAD-u za izradu plastičnih boca za punjenje vode godišnje potroši najmanje 200 milijuna litara nafte, što također čini tu proizvodnju dugoročno neodrživom. Šteta po okolinu mnogostruko se uvećava i zbog ogromne potrošnje goriva potrebnog za prijevoz milijarda boca širom svijeta, uza sve veću količinu otpuštenog ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova.

“Umjesto da uživamo u blagodatima vode iz javne vodoopskrbne mreže, mi povećavamo rizik potpune ovisnosti o skupljoj, a inferiornoj, punjenoj vodi. Pitanje je – tko profitira prodajom milijarda boca? Dakako, velike korporacije I tvrtke koje širom svijeta (i u Hrvatskoj, op.a.) mahnito kupuju izvore vode i vodovodne sustave, pripremajući se za dan kad će voda zamijeniti naftu.”, ukazuju autori publikacije “Voda – ugroženo dobro”.I što je najgore, ispijanjem vode iz boca, napose onda kada to uistinu ničim nije opravdano, već biva posljedicom novostečene loše navike, mi i naša djeca sami postajemo suučesnici – u odumiranju vode kao javnog i zdravog dobra. Umjesto da težimo pitkoj vodi s čistih prirodnih izvora, nepotrebnom kupnjom plastičnih boca punjenih “vodom” potpomažemo svjetske moćnike u vlastitom osiromašenju i porobljavanju.

Pripremio: Goran Majetić