Želite otvoriti obrt za čuvanje djece? Udovoljavate svim uvjetima koje propisuje Zakon o dadiljama, čak ste  i više nego dovoljno kvalificirani npr. diplomirani ste pedagog ili magistra/ar ranog i predškolskog odgoja, imate potporu obitelji, prostor, prikupili ste novčana sredstva za opremanje prostora i poslovni je plan skoro gotov. No u njemu nešto bitno ne štima. Financije.

Iako znate da ima dovoljno zainteresiranih roditelja, nemate srca za svako dijete od roditelja tražiti minimalno 2000,00 kuna kolika je otprilike ekonomska cijena po djetetu. Računate na potporu, odnosno sufinanciranje lokalne samouprave. Zašto biste računali na sufinanciranje? Evo zašto.

U Hrvatskoj je predškolskim odgojem u vrtićima obuhvaćeno oko 62% djece predškolske dobi. Za djecu koja se nisu uspjela upisati u vrtiće, osim predškolskog odgoja u vrtićima postoji oblik skrbi za malu djecu u obrtima za čuvanje djece. Zakon o dadiljama iz 2013. godine omogućava drugačiji oblik skrbi o djeci predškolskog uzrasta i nezaposlenim ženama daje mogućnost samozapošljavanja.

Bez obzira koji vid skrbi odabrali za svoje dijete, roditelji imaju pravo da im se ta skrb sufinancira dok rade. Zakon o dadiljama propisuje lokalnim samoupravama da sudjeluju u sufinanciranju djelatnosti dadilje.

Ukoliko ste, međutim, iz Rijeke, na ovu vrstu potpore ne možete računati bilo kao roditelj, bilo kao vlasnik obrta za čuvanje djece. Jer, prema svojedobnoj izjavi pročelnice Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo Sandre Sušanj, predškolska se djelatnost ne može uspoređivati ni izjednačavati s djelatnošću dadilja. Razlike postoje, prema Sušanj, i u kvalifikacijama stručnog kadra, načinu njihova obrazovanja kao i praćenja njihova rada. Stoga Sušanj angažiranje dadilja vidi samo kao dodatnu mogućnost izvaninstitucionalne brige o djeci predškolskog uzrasta.

Zanimljivo, u Gradu Zagrebu imaju drugačiji stav o ovom pitanju i koriste zakonske pretpostavke za sufinanciranje svih oblika skrbi za malu djecu. Stoga u svojem Programu javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi o djeci rane i predškolske dobi Grada Zagreba za 2018. godinu predviđaju i sufinanciranje djelatnosti dadilja upisanih u obrtni registar, a sukladno odredbama Zakona o dadiljama (NN 37/13).

Većina općina iz riječkog prstena također u svom Programu predviđa sufinanciranje istih. Istovremeno, nije za zanemariti i činjenicu da većina riječkih odgojiteljica dijeli mišljenje “svoje” pročelnice, a dadilje vidi kao izravnu konkurenciju, iako kronično nedostaje odgovarajući kadar u riječkim vrtićima. Za razliku od hrvatskog, slovenski Zakon o vrtićima predviđa zapošljavanje odgojitelja – pomoćnika koji su srednjoškolskog obrazovanja, dobivaju nižu plaću i moraju raditi uvijek uz stručni nadzor matičnog odgojitelja. Što se sufinanciranja tiče, slovenski pak Zakon o vrtićima jamči roditeljima čije dijete nije uspjelo “upasti” u željeni vrtić, sufinanciranje čuvanja kod dadilje u visini 20% od troška koji bi roditelji imali u željenom vrtiću.

Ako već zakonski okvir u Hrvatskoj to omogućuje, ne bi li bilo lijepo da jedan Grad prijatelj djece pokaže i na ovaj način svoje prijateljstvo?Problem očito nije u zakonskom okviru, već u nekim drugim, mentalnim okvirima. 

Autorica: Suzana Peša Vučković