Iako se prikazuje kao velika pomoć roditeljima koji rade u dvije smjene, do kasnih večernjih sati ili jednostavno nemaju odgovarajuću potporu šire obitelji, povlačenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda za otvaranje novih vrtića i jaslica te produljenje rada postojećih, mnogi gledaju i u drugom svjetlu.

,Naime, primoravanjem ljudi, pogotovo mladih roditelja, da za preživljavanje rade od “jutra do sutra”, a pritom svoju djecu prepuštaju obrazovnim stručnjacima u vrtićima ili jaslicama, nipošto se ne doprinosi pronatalitetnoj politici, niti zdravom emocionalnom i psihičkom razvoju naše djece, uza svo dužno poštovanje prema obrazovnom kadru u tim ustanovama. Prenosimo dio teksta objavljenog u časopisu Veritas br. 2 iz veljače 2018. godine autora Mladena Milića.

“Postoji jedna mjera koju svaki dužnosnik kojeg zapadne govor o pronatalitetnim mjerama ponavlja kao papiga do te mjere da je to postalo poput nekog fetiša. To je fraza: “Uspostaviti mrežu jaslica i vrtića.”

Uopće nije jasno koji je trust mozgova smislio ovu frazu*, a bojim se da je onaj tko ju bude htio provesti u djelo običan totalitarist. Izgradnja jaslica naprosto je postala fetiš. A realnost je drugačija. Ako želite demografski obnoviti domovinu, morate početi štititi roditelje, a ne djecu. Morate roditeljima dati sigurnost i potporu, a ne dojenče od 6 mjeseci voditi jesti na kazan. Svatko tko zna osnove psihologije reći će vam kako će dijete sigurnost i samopouzdanje razviti ukolio boravi uz svoje roditelje, poglavito majku, do treće godine života. Onaj tko misli na budućnost hrvatskih građana, morao bi imati toliko soli u glavi da mu bude jasno kako svaka zemlja treba psihički stabilne odrasle ljude i da treba poduzeti maksimalne mjere i okvire kako bi se to ostvarilo. A ostvaruje se boravkom unutar obitelji. Uspostavljanje mreže jaslica i vrtića to sigurno nije. Naprotiv.

Ako želimo ozbiljne pronatalitetne mjere, jaslice moraju biti posljednje, a ne prvo sredstvo. Prvo sredstvo treba biti zaštita obitelji i majki koje se, ukoliko žele donijeti novi život na svijet, moraju osjećati sigurno od sustava. Žene koje uz trudničku dobivaju i radnu knjižicu nisu sigurne od sustava, a taj sustav od njih očekuje povećanje nataliteta.

Jaslice, ako i postoje, trebaju biti posljednje, a ne prvo sredstvo. Njihova cijena (kao u Njemačkoj i Austriji) treba biti destimulirajuća uz paralelno uvođenje mjera koje će majkama omogućiti roditeljski dopust do djetetova polaska u vrtić oko treće godine. Kako? Ne pitajte mene, ima onih koji su plaćeni da misle. I da ne stvaraju samo mreže jaslica i vrtića.

*Autor teksta možda ne zna, ali mi znamo koji je “trust mozgova” utemeljitelj ideje o mreži jaslica i vrtića.  Kao i po pitanju cijepljenja, Europska komisija teži “povećati obuhvat”  djece predškolskim ustanovama. Tako je za djecu od 4 godine nadalje, ciljani postotak obuhvata organiziranim odgojem i obrazovanjem 95 %.  https://ec.europa.eu/education/policies/early-childhood-education-and-care_hr