Jedna od korporacija koja je nakon Drugog svjetskog rata omogućila “procvat” medicinske znanosti i javnog zdravstva u SAD-u je – i danas svjetski poznat proizvođač lijekova i cjepiva – Bayer. Jedan od onih koji je podrobno istražio i opisao mračnu stranu ove kompanije je povjesničar Matt McNabb u knjizi “A Secret History of Brands, The Dark and Twisted Beginnings of the Brand Names We Know and Love”, objavljenoj 2017. godine.

Povijest Bayera počinje još 1863. godine u Njemačkoj, kada je osnovan kao malo privatno poduzeće. Prvi vlasnici proslavili su se 1899. godine otkrićem acetilsalicilne kiseline, poznatije kao aspirin. No, manje je poznato da su godinu dana ranije patentirali i počeli prodavati i heroin, kao lijek protiv kašlja za djecu “bez nuspojava”, za kojeg se zna da stvara ovisnost i da je štetan po zdravlje. Početkom 20. stoljeća Bayer već ima proizvodne pogone i podružnice širom Europe te u SAD-u, Brazilu, Argentini, Kini i Japanu, s više od 10 tisuća radnika. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Bayer proizvodi opasna kemijska oružja koja se koriste u bitkama, danas zabranjena za ratovanje.

S još nekoliko njemačkih kemijskih poduzeća, Bayer se 1925. godine spaja u  konglomerat Interessengemeinschaft Farben (Interesna skupina – IG Farben), koji novčano izdašno podupire izbornu kampanju nacista na čelu s Adolfom Hitlerom. Nakon što isti 1933. godine preuzimaju vlast u Njemačkoj, vraćaju uslugu IG Farbenu koji se ubrzano bogati na proizvodnji eksploziva za njemačku vojsku.

Tijekom Drugog svjetskog rata IG Farben, tada četvrto najveće svjetsko poduzeće, sudjeluje u pljački postrojenja kemijske industrije u okupiranim zemljama Europe. U svojim rudnicima i tvornicama koristi robovsku radnu snagu; velebni pogon ima čak i u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau, u kojem radi preko 80 tisuća prisilnih radnika i logoraša. Tu su, između ostalog, proizvodili smrtonosni plin Zyklon B (Ciklon B), otrovni cijanid proizveden na osnovi pesticida, koji je korišten za masovna ubojstva u tom istom i drugim nacističkim logorima. Kompanija je novčano podupirala i pokuse zloglasnog logoraškog liječnika, ”anđela smrti” Josepha Mengelea.

Tadašnji rukovoditelji i znanstvenici IG Farbena i Bayera javno su se hvalili takvim “poslovnim uspjesima”. Tako je primjerice Otto Armbrust, član uprave zadužen za Bayerov projekt Auschwitz-Birkenau, 1941. godine izjavio: Naše prijateljstvo s nacistima je blagoslov. U poslovanje našeg poduzeća uključili smo koncentracijske logore.” A Bayerov zaposlenik, nacistički liječnik Helmut Vetter pisao je o iskustvima rada u logoru Auschwitz-Birkenau: Uronio sam u posao punog srca. Pogotovo jer mogu vršiti pokuse s novim preparatima. Osjećam se kao da sam u raju.”

Britanski istraživač i publicist Laurenc Rees u knjizi (i istoimenom dokumentarcu) “Auschwitz: The Nazis and “The Final Solution”” objavio je i jedan brzojav uprave Bayera vlastima logora Auschwitz-Birkenau: “Prijevoz od 150 žena stigao je u dobru stanju. Međutim, nismo mogli izvući valjane zaključke (iz ispitivanja s pokusnim anestetikom, nap. a.) zato što su pomrle tijekom pokusa. Lijepo molimo da nam se pošalje još jedna skupina žena iste brojnosti i uz istu cijenu.” Iz dopisa je jasno da su čelnici Bayera odgovorni za neke od najpogubnijih “medicinskih” pokusa kojima je lišeno na tisuće života, ali i da je čitav logoraški sustav holokausta uvelike omogućen novcem te korporacije.

Brojne dokaze za to ustvrdio je 1946. godine Sud za nacističke ratne zločine u Nürnbergu. Glavni tužilac Suda, Telford Taylor, upozorio je: “ Doslovno milijuni ljudi pobijeni su kroz projekte IG Farbena, u koje je ta kompanija uložila 600 milijuna reich maraka vlastitog novca. … Vodeći ljudi ovog poduzeća, a ne nacistički fanatici, glavni su ratni zločinci. Ako krivnja tih kriminalaca ne bude poznata javnosti i ako ne budu kažnjeni, oni će predstavljati mnogo veću opasnost za budući mir u svijetu od Adolfa Hitlera.”

Njegove “proročanske” riječi su se, na žalost, ostvarile. Poslovna i ideološka politika vodećih ljudi Bayera (p)ostala je opasnost ne samo za svjetski mir, već i za zdravlje, pa i opstanak čovječanstva. Naime, premda je Sud u Nürnbergu pravomoćno osudio na doživotne kazne zatvora 24 člana uprave i voditelja IG Farbena za zločine protiv čovječnosti, uključujući masovna ubojstva i ropstvo, samo ih je 13 završilo u zatvoru.

No, nakon samo nekoliko godina i oni su oslobođeni. Dapače, vraćeni su na najmoćnije položaje i najvažnije poslove u poduzeća-kćeri IG Farbena (Bayer, Hoechst i BASF), nastalih tijekom gašenja konglomerata 1950-1952. godine. Danas je svako od ta tri poduzeća daleko moćnije nego IG Farben tijekom Drugog svjetskog rata; milijardama dolara godišnje utječu na donošenje odluka Američke agencije za hranu i lijekove (FDA), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i brojnih drugih stručnih udruženja i političkih tijela koja skrbe o zdravlju čovječanstva.

Takvu poslijeratnu moć “starim-novim” kompanijama proizašlim iz IG Farbena  omogućili su upravo provjereni nacistički poslovni ljudi i znanstvenici. Dovoljno je spomenuti da je nacist Fritz ter Meer, član Upravnog odbora IG Farbena od 1925. do 1945. godine, koji je sudjelovao u razvoju koncentracijskog logora Monowitz iz sustava Auschwitz-Birkenau, nakon odsluženih pet (od dosuđenih samo sedam) godina zatvora za zločine počinjene tijekom rata postao predsjednik Upravnog odbora Bayera. Gotovo je nepoznato da je 1962. godine bio jedan od osnivača Codexa Alimentariusa, skupa pravila za usmjeravanje poljodjelstva i potpuni nadzor hrane od sjemena do konačnog proizvoda. U nasljeđe te povijesne priče uklapa se i nedavno spajanje ozloglašenih korporacijskih divova Bayera i Monsanta.

Fritz ter Meerovi nasljednici na čelu uprave Bayera sve do danas odaju mu počast kao zaslužnom gospodarstveniku. I to ne samo polaganjem vijenca na njegov grob, već nastavljanjem razvoja farmacije koja stvara bolesti, a potom liječi njihove simptome. Jedan od pogubnih slučajeva takvog pristupa je smrt brojnih pacijenata u SAD-u 2001. godine, uslijed uzimanja Bayerovog lijeka Lipobay za snižavanje masnoće u krvi.

No, ni brojne žrtve, od umrlih do teško oboljelih pacijenata, ali i zdrave djece podvrgnute cijepljenju, kao ni milijarde dolara isplaćene odštete njihovim obiteljima, ne mogu stati na kraj takvom nečovječnom pristupu moćnih farmaceutskih kuća. Kojeg provode, dakako, prvenstveno radi stjecanja dobiti, a u pozadini i drugih ciljeva. A ta zarada je vrtoglava. I sveprisutna, od promidžbe u sredstvima javnog priopćavanja koja nas uvjerava da su sintetski kemijski lijekovi i cjepiva jedina rješenja za sve bolesti, iako su nuspojave koje uzrokuju daleko štetnije od bolesti koje navodno liječe (što zapravo priznaju već samim navođenjem u uputama o lijekovima i cjepivima), do “filtriranja” znanstvenika, zdravstvenih i prosvjetnih radnika, političara, sudaca i odvjetnika, novinara, … koji (ne)svjesno slijede, zalažu se i provode dogme Big Pharme.

Mnogi od njih iskreno vjeruju, jer uistinu ne znaju, da u ime znanosti, napretka i zdravlja rade nešto dobro, korisno i uzvišeno. Malo je onih koji svjesno služe “mračnim silama”, no svima je zajedničko da su, bilo izravno ili posredno, na platnom spisku farmacije i(li) njezinih slugana među svjetskim vlastodršcima.

Znanstveno i stručno osoblje izravno uključeno u rad vodećih farmaceutskih kompanija poput Bayera, ili pak ovisno o njihovim donacijama, sve do danas provodi neetične, a često i okrutne, pa i smrtonosne pokuse na životinjama, ali i ljudima. Spomenut ćemo tek nekolicinu od brojnih užasavajućih primjera takvog postupanja, i to isključivo ona koja se tiču razvoja i primjene cijepljenja i sterilizacije. Njihove žrtve su zatvorenici, mentalni bolesnici, homoseksualci, “dobrovoljci” koji se podvrgavaju pokusima za novčanu naknadu, … ali zapravo i svi mi, kao i naša djeca.

Liječnik Albert Sabin ispitivao je 1956. godine pokusno cjepivo protiv dječje paralize na 133 zatvorenika u američkoj saveznoj državi Ohio. Djeci s mentalnim poteškoćama u školi Willowbrook u New Yorku je u razdoblju od 1950. do 1970. godine namjerno ubrizgan virus hepatitisa u pokušaju otkrivanja cjepiva. Sudjelovanje u studiji bio je uvjet za zaposlenje u “znanstvenoj” ustanovi koja je provodila pokus.

Centar za nadzor bolesti u New Yorku, počeo je pod vodstvom profesora Wolfa Szmunessa 1978. godine pokuse s cjepivom protiv hepatitisa B. Kao “pokusni kunići” traženi su posebice muškarci homoseksualnih sklonosti.

Nekoliko mjeseci nakon što je 1083 homoseksualaca primilo cjepivo, liječnici su počeli primjećivati slučajeve Kaposijevog sarkoma, Mycroplasma penetransa i novog soja virusa herpesa u newyorkškoj homoseksualnoj zajednici, bolesti koje će kasnije postati poznate po povezanosti s AIDS-om.

Već do 1980. godine 20 posto sudionika ovog istraživanja postat će HIV pozitivno.

Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika 1990. godine ubrizgali su – bez znanja roditelja – pokusno cjepivo protiv ospica, koje nije bilo licencirano za korištenje u SAD-u, u oko 1500 šestomjesečne djece. Posljedica pokusa bilo je oštećenje živčanog sustava mališana.

Američki novinar Jurriaan Meaessen ponudio je dokaze da je Rockefeller Fundation (RF) već 1968. godine financirala istraživanja sa svrhom proizvodnje cjepiva za masovnu sterilizaciju ljudi radi planske depopulacije stanovništva. U pronađenim izvješćima RF-a spominje se više načina za osiguranje neplodnosti širom svijeta. Navedena fondacija time je zapravo samo nastavila s primjenom eugeničke pseudo-znanosti, čiji su istaknuti poticatelji i podupiratelji još od kraja 19. stoljeća u SAD-u, a kasnije i u nacističkoj Njemačkoj, bili upravo pripadnici bogataške obitelji Rockefeller.

Ova rasistička ideologija danas se provodi putem raznih “instrumenata kontrole stanovništva”, kao što su “tolerancija na pobačaj, planiranje obitelji, genetička manipulacija kroz hranu i cjepiva …”. Pobornike i zastupnike ima i u drugim bogatim “filantropima”, poput Billa Gatesa, koji se javno zauzimaju za korištenje cjepiva, GMO hrane i lažne zdravstvene skrbi sa ciljem smanjenja broja stanovnika, ali i povećanja broja oboljelih a time i ovisnih o skupim lijekovima i liječenjima.

Dokazi o primjeni cjepiva protiv plodnosti, uzrokovanjem neplodnosti kod žena i muškaraca, sprječavanjem začeća i izazivanjem “spontanih” pobačaja, učestali su posljednjih desetljeća, posebice u zemljama “trećeg svijeta” (Afrika, Azija, Srednja i Južna Amerika). Cjepiva protiv plodnosti u stvari su zamaskirana u cjepiva protiv pojedinih zaraznih bolesti.

Broj neplodnih ljudi u svijetu unazad pola stoljeća porastao je za oko 300 posto. Prema podacima predsjednice Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju te članice Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju, ginekologinje u KBC Zagreb prof. dr. sc. Dinke Pavičić Baldani, u Hrvatskoj je 2017. godine čak oko 17 posto parova (gotovo svaki peti par ili ukupno 100 tisuća parova!) imalo teškoća s neplodnošću. Naravno, neplodnost može biti posljedica raznih uzroka, no službena medicina ne priznaje cijepljenje kao jedan od njih, pa ni ne provodi istraživanja u tom smjeru.

Ipak, laži i podvale farmakomafija više ne može uspješno prikriti i istina, koliko god bila mučna i potresna, izlazi na vidjelo. Počelo je vrijeme buđenja i osvješćivanja!

Autor: Goran Majetić