Poznato je da je dio znanstvenika nacističke Njemačke uoči i tijekom Drugog svjetskog rata provodio stravične pokuse na ratnim zarobljenicima, logorašima koncentracijskih logora, zatvorskim kažnjenicima. Poznato je i to da su nakon rata za takve eksperimente bila optužena 23 njemačka liječnika i znanstvenika, od kojih je 15 osuđeno u Nürnbergu na suđenju koje je trajalo od listopada 1946. do kolovoza 1947. godine.

Mnogo više ih je izbjeglo ruci pravde, pobjegavši iz Njemačke i skrivajući se pod lažnim imenima. No značajan dio ratnih zločinaca među nacističkim liječnicima od uhićenja, suđenja i kazni zaštitili su upravo njihovi donedavni “neprijatelji”, ponajprije vlada SAD-a i njeni “dobrotvori” iz sjene. Oni su odlučili iskoristiti “usluge” nacističkih liječnika za razvoj i unaprjeđenje vlastite medicinske “znanosti” i farmaceutske industrije. Ova “osebujna” radna snaga služila je ponajprije vojsci SAD-a, a potom i za mirnodopsko pokoravanje svijeta proizvodnjom novih bolesti i bolesnika te potom stvaranjem ovisnosti o ponuđenim “lijekovima”, iscrpljujući tako zdravlje i gospodarstvo drugih zemalja, ali i vlastitog stanovništva “nižih društvenih slojeva”.

Brojni liječnici nacističke Njemačke, koji su položili Hipokratovu zakletvu, u ime ideologije koja je promicala “rasnu higijenu”, privučeni novcem, osobnim i poslovnim povlasticama te osjećajem važnosti i moći, uoči Drugog svjetskog rata gotovo preko noći postajali su (masovni) ubojice. U korist “odabrane elite” razvijali su medicinsku pseudo-znanost, nastalu na osnovu političkih uvjerenja, a ne znanstvenih spoznaja. Vrijedi napomenuti da je Njemačka u osvit Drugog svjetskog rata bila središte farmaceutske industrije, a medicinu je uzdigla na razinu glavne znanosti.

Istini za volju, nacistički liječnici i znanstvenici nisu bili jedini koji su pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata radili nečovječne pokuse “u ime znanosti”, ali su u njima uvelike prednjačili. Slične pokuse obavljali su predstavnici i svih ostalih glavnih sukobljenih strana: Amerikanci, Rusi, Japanci, Kinezi, … Također, valja istaknuti da okrutni medicinski pokusi nisu otpočeli s dolaskom nacista na vlast, već su pokrenuti još krajem 19. stoljeća, posebice u Njemačkoj i SAD-u u okviru eugenike – “znanosti” koja se bavila “poboljšanjem” ljudskih gena. Ta pseudo-znanost odgovorna je za tisuće i tisuće pobola i smrti, kao posljedice zdravom razumu nezamislivih patnji kojima su bile izvrgnute žrtve “medicinskih” pokusa.

No činjenica, koju suvremena medicina nerado spominje, je da su neki od tih sadističkih i genocidnih pokusa utrli ili učvrstili put pojedinim neetičnim i štetnim postupcima nad ljudima koji svoju primjenu imaju i danas. I koji su, što mnogima od nas zvuči nevjerojatno, vješto ugrađeni u zakonodavstvo brojnih zemalja suvremenog “naprednog” svijeta. Prisutni su, primjerice, kroz nametanje obaveze podvrgavanju pojedinim medicinskim postucima i nepriznavanjem temeljnih ljuskih prava na slobodan izbor i priziv savjesti. Na taj način je eugenička pseudo-znanost danas ozakonjena, a vlade država u suradnji s farmaceutskim lobijem provode je “u ime znanosti” i “za više dobro”. Nacisti koji su poticali, odobravali i provodili takve pokuse i postupke “umirivali su savjest” ideologijom koja je pripadnike čitavih naroda proglašavala nižom vrstom, čak i manje vrijednima od uobičajenih dotadašnjih laboratorijskih životinja.

Pri tome se niti najmanje nisu zamarali odgovorom na pitanje: “Gdje je moralna granica koja se niti u ime znanstvenog napretka ne smije prijeći?”. Nacisti su eugeniku dodatno “usavršili”, pretvorivši je “lijek” za uništenje milijuna ljudi, za genocid čitavih naroda kojim se težilo uspostaviti i osigurati prevlast nadmoćne, čiste “arijevske” rase.

Među posebno okrutnim i bešćutnim eksperimentima koje su provodili ističu se cijepljenje protiv zaraznih bolesti te ispitivanje različitih načina sterilizacije i umjetne oplodnje. U pojedinim koncentracijskim logorima vršili su pokuse s neprovjerenim cjepivima za malariju, tifus, tuberkulozu, tifoidnu groznicu, žutu groznicu, hepatitis, streptokokne upale.

Spomenimo tek neke od nacističkih zlotvora u “bijelim kutama”, koji sa svojih ruku, imena i duša ne mogu isprati suze i krv milijuna ljudi čije su patnje i smrt skrivili. I to ne samo u osvit i tijekom ratnog bezumlja koje su prouzročili, već i nakon Drugog svjetskog rata kada su mnogi od njih nekažnjeno nastavili “usavršavati” svoje “znanstvene” pokuse i proizvode pod okriljem i uz zaštitu svjetske “elite”.

(nastavit će se)

Autor: Goran Majetić