Kad se nekom spomene obrazovanje kod kuće ili homeschooling, mnogi ga zamišljaju kao doslovno preslikavanje školskog okruženja kod kuće. Nastava koja započinje ujutro oko 8:00, djeca sjede za stolom u kuhinji ili blagovaonici i marljivo rade do odmora, nakon čega se sve opet nastavlja do oko 13 ili 14 sati. I nakon toga je gotova “kućna nastava” za taj dan.

Mnoge američke obitelji koje prakticiraju nastavu kod kuće, koja u Hrvatskoj nije legalna, potvrdit će da to uopće ne izgleda tako kako mi zamišljamo. Naprotiv. Mnoge obitelji koje se ponekad predstavljaju i kao “unschooling” obitelji, dakle, one koje uopće ne školuju svoju djecu, ne čine razliku između svakodnevnog života i učenja. Jer djeca uče od rođenja. Taj se proces ne može zaustaviti. Neke obitelji ipak unose strukturirane aktivnosti u svoj plan obrazovanja, no čak i u tim obiteljima djeca imaju daleko više vremena za igru, istraživanje i avanture u usporedbi s obiteljima u kojima djeca idu u redovnu školu. Često se roditelje koji djecu obrazuju kod kuće pita kako sve stignu. Otkud im toliko vremena za sve aktivnosti? Usporedimo količinu vremena potrebnu za strukturirano učenje kroz školsku godinu s vremenom koje na iste stvari potroše oni koji ne idu na nastavu u školu.

KOLIKO SE VREMENA PROVODI NA FORMALNU NASTAVU U ŠKOLAMA?

Osnovne škole u Hrvatskoj imaju 175 nastavnih dana. Oduzmimo od toga dane kada se ide na izlete, održavaju proslave poput Dana škole i slično pa svedimo to sve skupa na 165 radnih dana u godini. Recimo da je dnevni prosjek u nastavi 5,5 školskih sati, ako računamo svih 8 razreda u osnovnoj školi. Oduzmimo od toga odmore, po 15 minuta od svakog punog sata i dobivamo oko 4 sata nastave svakog dana. Ako od toga oduzmemo još vrijeme koje je učiteljima potrebno da riješe probleme discipline, raznih sukoba među djecom, prekide zbog davanja raznih obavijesti, dijeljenja materijala, davanja instrukcija grupi od dvadeset ili više učenika te “praznog hoda” iz drugih razloga, ta 4 sata aktivne nastave još se smanjuju. Recimo da se na to izgubi JEDAN sat tjedno (12 minuta dnevno). To je 19 umjesto 20 sati tjedno, što na godišnjoj razini ispada gubitak od dodatnih trideset i pet sati. Tako dolazimo do izračuna da učenici u prosjeku imaju 165 x 4 – 35 = 625 sati aktivne nastave u godini.

KOLIKO JE SATI NASTAVE U OBITELJIMA KOJE DJECU OBRAZUJU KOD KUĆE?

U ovim obiteljima ne radi se strogo odvajanje radnih od dana vikenda. Ne postoji stresan tjedan za koji im treba vikend tijekom kojeg će se odmoriti ili otići u prirodu. Takve se stvari rade i kroz tjedan. Kad se življenje i učenje strogo ne odvajaju, formalno poučavanje događa se kroz cijeli tjedan bez puno stresa. No, čak i takve obitelji trebaju ponekad odmor. Pretpostavimo da homeschool obitelj rasporedi formalno poučavanje kroz godinu na dva sata dnevno i uzima potpuni odmor jedan mjesec u godini. To je onda 335 radnih dana. Ako onih 625 sati nastave podijelimo na 335 dana, dolazimo do toga da im treba 1,87 sati tj. MANJE od DVA sata dnevno za postizanje broja nastavnih sati kao u školi.

To je oko 1 sat i 50 minuta svaki dan. Ponovit ću: JEDAN SAT I PEDESET MINUTA. Možete jedan dan održati jedan sat ujutro a jedan poslijepodne, ili u jednom danu odraditi 3 do 4 sata pa si sutradan uzeti slobodno ili otići na “terensku nastavu”, ali zaključak i dalje ostaje – za realizaciju nastavnog plana dovoljno vam je odvojiti dnevno dva sata.

OBRAZOVANJE KOD KUĆE JE I EFIKASNIJE

Brojne obitelji koje prakticiraju obrazovanje kod kuće primjećuju da nastava u školi često nije baš efikasna. Na primjer, možete satima objašnjavati djeci što je imenica, a što glagol, jer vam je tako u planu i programu, i da pritom nemate garanciju da će dijete to shvatiti ili to djetetu možete reći par godina kasnije kad pokaže interes i da mu odjednom sve jednostavno sjedne i bude jasno za cijeli život. Moja mi je četrnaestgodišnja kći nedavno rekla da joj je, iako su glasovne promjene poput palatalizacije i sibilarizacije učili već u petom razredu, tek sad u osmom napokon “kliknulo” i shvatila je o čemu se radi. “Mama, u petom sam učila, ali sad sam naučila.”

Pored svega toga, nisu sve metode poučavanja koje se trenutno koriste empirijski evaluirane. Većinom se djecu uči da memoriraju nešto što im nema previše smisla ili dodira sa stvarnim životom ili njihovim iskustvom. Stoga im informacije na jedno uho ulaze, na drugo izlaze. Povrh toga, učenici koji su napredniji, ili oni koji zaostaju, imaju malo koristi od nastave. Oni napredniji se dosađuju, a ovi slabiji ne mogu napredovati jer se ne mogu “ukopčati” i pratiti. Homeschooling vam omogućava da se pouka usmjeri i prilagodi upravo određenom učeniku i njegovim trenutnim sposobnostima, interesima i vrsti inteligencije, što učenje čini puno učinkovitijim.

Imajući sve ovo na umu, možete još i više skratiti dnevno vrijeme provedeno u klasičnom školskom obliku predavanja i poučavanja. Slobodni se sati mogu provesti u bavljenju sportom, sviranju instrumenta, u kuhanju, volontiranju u zajednici, čitanju, gledanju dokumentaraca, putovanjima, učenju stranih jezika, ručnom radu, izradi domaćih krema i sapuna ili spremanju zimnice, a da pritom to nisu izvannastavne aktivnosti koje vaš dan čine hektičnim i krcatim obaveza. Ili se jednostavno s djetetom možete izvaliti na trosjed ili ljuljačku na terasi i opušteno razgovarati o čemu god želite.

Ne zvuči li ovo primamljivo i zapravo sasvim prirodno? I zato svesrdno podržavam obrazovanje kod kuće i napore onih koji se trude da ono i u Hrvatskoj bude jedna od obrazovnih opcija za one koji žele i mogu.

Autorica: S.P.V.

Izvori:

https://narodne-novine.nn.hr/