Roditelj odlučuje

Razvoj govora u beba i male djece odvija se uglavnom po predvidivim fazama uz, naravno, individualne razlike od djeteta do djeteta, čak i unutar iste obitelji.

Stručnjaci navode da bi npr. dijete do 18 mjeseci u svom riječniku trebalo imati do dvadeset riječi, a do navršene 2 godine, čak i pedeset.

“U predškolskoj dobi razvoj djetetova govora se odvija osobito brzo: vokabular se popunjava stotinama i tisućama novih riječi, poboljšava se izgovor, rečenice postaju bolje oblikovane i bogatije.” Riječi su ovo Ilone Posokhove iz uvoda u priručniku logopedskih igara kojima se potiče pravilan izgovor pojedinih glasova. Slične se tvrdnje mogu naći svuda u stručnoj literaturi koja se bavi razvojem djeteta i njegova govora. Ovo je sigurno sve donedavno vrijedilo. No, vrijedi li i danas?

Krajem prošle godine po društvenim mrežama u Sloveniji uz veliko odobravanje širio se post učiteljice Barbare Gros. Prikaz stanja u obrazovnom sustavu, kojeg je opisala riječima, tako je strašan da svakako zaslužuje javnu raspravu. Zapravo, po njoj, upravo traži.

Barbara je učiteljica već dvadesetipet godina. Povrh toga iza sebe ima tri mandata kao sindikalna povjerenica, zatim zagovornica prava djelatnika u školskom sindikatu. Tijekom dobra dva sata razgovora svojom širinom i hrabrošću na mene je ostavila dojam čovjeka kakvog u tvornicama budućih državljana trebamo. Kako i sama kaže, jednom je nogom već izvan sustava, jer kaže da je u obrazovanju postalo sve skupa previše nerazumno i da više jednostavno ne može izdržati. I dalje će mladim dušama pomagati da nađu pravi korak na životnom puitu, ali u nekom drugom obliku koji neće od djece tražiti da samo trpe.

U Italiji se unatrag nekoliko godina pojavio pokret za ukidanje domaćih zadaća kojem se priključuje sve više roditelja, ali i prosvjetnih djelatnika. Utemeljitelj i glasnogovornik pokreta “Basta compiti!” je Maurizio Parodi, autor istoimene knjige, trenutno zaposlen kao ravnatelj jedne škole u Genovi.