Roditelj odlučuje

Sažetak

Iako medicinske vlasti poput Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) tvrde da je kombiniranje više cjepiva tijekom jednog posjeta pedijatru sigurno, pregled podataka dostupnih u VAERS-ovoj bazi (Vaccine Adverse Event Reporting System – Sustav za bilježenje neželjenih posljedica cjepiva, op. prev.) ukazuje na to da postoji povezanost između broja cjepiva primljenih na jednom liječničkom sistematskom pregledu i hospitalizacije ili smrti kao posljedice cijepljenja. Pored toga, što je mlađe dijete u vrijeme cijepljenja, veći je rizik od neželjene reakcije.

U Italiji su do 2017. godine bila obvezna cjepiva protiv 4 bolesti: protiv difterije, tetanusa, poliomijelitisa i hepatitisa B. Ovo posljednje, protiv hepatitisa B, obvezno je od svibnja 1991. godine, kada su tadašnji ministar zdravstva Francesco De Lorenzo i tadašnji ravnatelj Agencije za lijekove Duilio Poggiolini, “uprihodili” od tvrtke Glaxo-SmithKline, jedinog proizvođača cjepiva Engerix B, više od 600 milijuna lira kako bi uveli to cjepivo kao obvezno u Italiji, iako nije bilo dovoljno testirano.

Ne cijepiti svoje dijete nije nešto s čim lako živite kao roditelj. Bombardiranje vakcinacijske propagande događa se gdje god pogledate i zato se neki boje odati drugima da ne cijepe jer ne žele da im djeca nose stigmu onih koji idu u smjeru suprotnom od mase. Odlazak k liječniku pretvara se u bojno polje jer vas ondje grde i ponižavaju zato što se ne uklapate u status quo. Jednostavan odlazak na hitnu, jer vam je dijete slomilo ruku, uvijek počinje pitanjem „Je li vaše dijete uredno cijepljeno?“ i  tada pomislite – evo, opet počinje!