Umjetnost življenja filozofije “nula otpada”, engleski “zero waste”, nije u tome da od sutra ne stvorimo više ni gram otpada, nego u tome da još danas ozbiljno razmislimo kako možemo malim promjenama utjecati na smanjenje otpada u svom kućanstvu. Kad je u pitanju plastika, svaki se gram računa.

Kada jednom shvatimo koliko smeća proizvodimo, kada osvijestimo da svaki komad plastike koji smo ikada koristili još uvijek negdje postoji, makar u komadićima – povratka nema. Plastični proizvodi, od vrećice do boce, od slamčice do igračke, u našim očima postanu neprijatelj broj jedan, a svakodnevni život novi izazov i inspiracija. Naime, iako se na početku čini da je izbjegavanje plastične ambalaže te jednokratnih plastičnih proizvoda velika komplikacija i neugodnost koja vam baš i ne treba, ono je zapravo vraćanje jednostavnim, pomalo konzervativnim rješenjima koja bi vas mogla čak i razveseliti, pogotovo kada vidite da se hrpa nepotrebnog otpada u vašem životu (i okolišu) ipak smanjuje.

Vrećice, sva jednokratna plastična ambalaža, plastične čaše, slamčice, boce i folije neki su primjeri otpada koji u velikoj mjeri zagađuju okoliš jer stvorimo ga u roku nekoliko sati, a raspada se stoljećima. Tek kada krenemo u promjene shvatimo da nam većina zapravo ne treba. Uz malo volje, kreativnosti i organizacije možemo i drugačije jer život bez otpada nije utopija nego održiv način života.

Nula otpada (zero waste) filozofiju obilježava pet pojmova, engleski 5R: “refuse, reduce, reuse, recycle, rot,” što ukratko znači: odbiti, smanjiti, ponovno upotrijebiti, reciklirati te truliti/kompostirati. Pokušajmo se pridržavati tih načela.

Na priloženoj slici zanimljiva je piramida. Odnosi se na sve proizvode koji nam trebaju u svakodnevnom životu.

Najvažnije je čuvati i do kraja iskoristiti ono što već imamo, a kad nam se to uništi ili pokvari, pokušajmo to popraviti. Neke stvari nam ne trebaju zauvijek pa ih možemo samo posuditi. Neke stvari nam više ne trebaju pa se možemo mijenjati s drugima. Jako korisno i uveseljavajuće je kad nešto možemo izraditi sami, najbolje od održivih materijala, a često i iskorištavajući već korištene materijale, tj. reciklirati i opet upotrijebiti u novu svrhu. Kad već moramo nešto kupiti, kupimo rabljeno, a kad nam treba novo, kupimo pametno, od održivih materijala, ono što traje, kupimo bez ambalaže ili s ambalažom koja se može razgraditi, ili barem ponovno upotrijebiti.

Ambalaža koju ste kupili zajedno s nekim proizvodom nije nešto što se baci i zaboravi, nego ozbiljan problem. Na izbor možete utjecati najviše kod kupnje hrane, što zapravo i stvara najviše otpada. Pokušajmo piramidu sa slike primjeniti na primjeru hrane.

Najodrživija je vlastita proizvodnja hrane gdje ne treba nimalo plastične ambalaže. Kupimo ono što možemo kod proizvođača u našoj neposrednoj blizini i pritom pazimo na ambalažu. Kupimo hranu na tržnici i u “zero waste” dućanima gdje kupljeno možemo spremiti u vlastitu ambalažu, poput vlastitih vrećica te staklenih i limenih posuda, a čak i posuda od čvrste plastike koje možda već imamo u svom kućanstvu. Kada kupujemo u običnim dućanima, neka kriterij izbora, osim kvalitete hrane, bude također ambalaža pojedinih artikala. Često imamo izbor: omot od papira umjesto plastičnog, staklenka umjesto plastične boce, veća pakiranja umjesto malih, osnovne namirnice umjesto gotove hrane omotane u više slojeva plastike. 

Ponesimo svoje vrećice za nošenje namirnica, a također za voće i povrće za koje nam obično ni u malim dućanima ni u velikim supermarketima nitko neće braniti da ih stavimo u svoje vrećice umjesto u plastične. Nije na odmet niti pitati u slastičarni, delikatesi, kod mesara, u ribarnici, bi li vam spremili kupljene namirnice u vašu staklenu i plastičnu posudu.

Podsjetimo još da kupnjom hrane, a i drugih proizvoda koji su proizvedeni u našoj blizini, uvelike utječemo i na smanjenje zagađenja zbog transporta koji je inače potreban da bi, na primjer, namirnice iz dalekih krajeva stigle na vaš stol.

Još neki savjeti za stvaranje manje otpada:

Za stvari koje mogu trajati birajmo materijale koji su dugovječni poput plemenitog čelika i stakla. Zamjena papiru su bambus i neki drugi materijali biljnog porijekla koji se lako kompostiraju, a izvorne biljke se obnavljaju brže od drveća. 

Razvrstavajmo otpad, a u trgovini se dvaput zapitajmo treba li nam nešto doista prije negoli to kupimo.

Kupimo staklenu ili metalnu bocu za vodu i metalnu termosicu za čaj ili kavu.

Ručak na posao uvijek nosimo od kuće u vlastitoj ambalaži.

Gdje postoji mogućnost, mlijeko kupujmo na mlijekomatima, a voće i povrće te mliječne proizvode na tržnici gdje će nam ih spremiti u naše posude i boce.

Brašno, tjesteninu, žitarice i slične namirnice kupujmo u rinfuzi u supermarketima ili trgovinama koje prodaju stvari u rinfuzi – i ponesimo vlastite posude i platnene vrećice.

Neke namirnice možemo napraviti sami kod kuće, poput paštete i raznih namaza, a također i kruh, jogurt i niz raznih drugih namirnica. Pokušajmo izbjegavati razne slatkiše i grickalice i radije napravimo sami zdrave zamjene.

Na rođendanskim i drugim slavljima ne koristimo jednokratnu plastiku, niti onu od papira sa plastičnim premazom, nego obično posuđe. Neka nam ne bude žao koje razbijene čaše i pranja posuđa u zamjenu za velike vreće plastike koju bacimo – ona se naime ne reciklira. Naučimo djecu da budu pažljiva te da čuvaju stvari.

Plastične jednokratne pelene te higijenske uloške zamijenimo perivim platnenim, a umjesto uložaka i tampona možemo koristiti menstrualnu čašicu. Vlažne maramice zamijenimo pamučnim krpicama za pranje.

Zamijenimo tekuće šampone i sapune pakirane u plastici za one krute u papirnatim pakiranjima ili staklenkama.

Izradimo sami vlastitu kozmetiku, na primjer sapun, kreme, pastu za zube, dezodoranse i razne druge proizvode, a kako ih napraviti lako možemo saznati na radionicama ili internetu.

Svakodnevno čujemo za klimatske promjene za koje smo barem djelomično krivi i sami, naime, sa sigurnošću možemo tvrditi da sve veća potrošnja u velikoj mjeri utječe na zagađenje svuda u svijetu, kako  samom proizvodnjom, tako i zbog ogromnih količina otpada koji se presporo razgrađuje i reciklira, prečesto završi u morima i oceanima, a njegovo spaljivanje zagađuje zrak…

Najveći zagađivači, velike kompanije, ne pokazuju baš veliki interes za pokretanje promjena u smislu proizvodnje trajnijih artikala, zamjene materijala za održivije te zamjene ambalaže za biorazgradive. Kupnjom i korištenjem njihovih proizvoda njihovo ignoriranje samo podupiremo. Zato je nužno i neophodno da pokrenemo promjene sami, svojim ponašanjem i tako utječemo na druge, a traženjem boljih rješenja malo pomalo ipak mijenjamo svijet.

Budimo sami ta promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Napravimo prvi korak još danas.

Autorica: Zlatka Šintić Knapič

Slični sadržaj: link na članak “Cijena plastike”