Poštovana dječja pravobraniteljice!

Majka sam četvero djece. Željela bih vjerovati da su cjepiva sigurna i djelotvorna i da stvaraju doživotni imunitet. Tu moju vjeru ruši se već samim time što država na cijepljenje prisiljava umjesto da informira, skriva informacije umjesto da ih otvoreno predstavi. Svakome tko imalo logično razmišlja jasno je da tu nešto ne valja. Sve više cjepiva u kalendaru, a epidemije su još uvijek tu; razbole se i cijepljeni i necijepljeni i ne razbole se svi necijepljeni; cjepiva su svako malo povučena zbog neke njihove mane, a stradali od njega moraju se snaći sami … Možda cjepiva u nekim uvjetima i štite od nekih bolesti, ali i stvaraju nove probleme i bolesti!

Kad mi roditelji nadležnima postavljamo pitanja, često dobijemo odgovor “moramo raditi po zakonu”. Ali kad o nečemu imamo nova znanja, kad se uvjeti promjene, kad je jasno da neki zakon nije pravedan ili donosi previše štete, onda se zakoni mogu mijenjati, zar ne? Vjerujem da položaj pravobranitelja ima znanje i moć da istražuje, provjerava informacije, nudi nove poglede i nova rješenja i da to traži i od drugih na određenim položajima. Vjerujem da je pravobranitelj sposoban boriti se za prava svih ljudi i sve djece.

Ne bi li SVA djeca trebala imati vašu najvišu moguću zaštitu i obranu bez obzira, među ostalim, na njihovo zdravlje?

Koliko razumijem, djeca koja nisu cijepljena, nemaju vašu zaštitu? A djeca oštećena cjepivom, imaju li je? Zdravlje djeteta, podvrgnuto rizičnom medicinskom postupku (cijepljenje to jest, sve dok u uputama o lijeku proizvođač navodi nuspojave kao što su alergijske reakcije, konvulzije, SIDS, encefalitis, smrt itd.) može zbog tog postupka biti kratkotrajno ili doživotno oštećeno. Tada dijete ima vašu zaštitu? Tada njihove roditelje nitko ne optužuje da svojoj djeci uskraćuju pravo na “najvišu razinu zdravlja”? Kako bi im uopće moglo biti uskraćeno pravo na zdravlje kad im je zdravlje već oduzeto?

Postoje li dokazi da cjepiva osiguravaju “najvišu razinu zdravlja”? Ne bi li najviša razina zdravlja trebala biti osigurana za svu djecu, dok je nekima oduzeta baš cjepivima? Roditelj po zakonu mora biti informiran o medicinskome postupku prije istoga. Za svoje dijete po zakonu mora prihvatiti mogućnost opasnih reakcija na cjepivo, nema mogućnost odbiti takav medicinski postupak, jer je to “najviša razina zdravlja”?

Usudim se tvrditi da se zdrava i jaka zajednica temelji na zdravim pojedincima. S obzirom na to da imamo sve više bolesne djece, trebalo bi se pitati gdje je greška, istražiti i naći bolja rješenja za našu djecu! Zakon traži da zdravlje pojedinaca strada za dobro zajednice, a da to “dobro” niti nije dovoljno istraženo. Uputa o lijeku s mogućim nuspojavama je najbolji dokaz za to.

Zašto roditelji nemaju mogućnost osigurati svome djetetu “najvišu moguću razinu zdravlja” na način da mu osiguraju zdrav život: zdravu hranu, čistu vodu, kretanje na zraku, slobodnu igru, da mu uskraćuju nezdravo, slatkiše, televiziju i slično? Zašto zakonom nije propisano što je zdrava hrana kad ona sigurno najviše utječe na razvoj djeteta? Dokazano je da dijete koje se zdravo hrani (unosi sve elemente potrebne za razvoj organizma) neće oboljeti od nekih bolesti ili će ih preboljeti bez komplikacija. Dok djeca koja jedu nutritivno slabu hranu ili su kompromitirana slatkišima, mogu zbog bezazlene bolesti imati trajne posljedice…

Mi roditelji svojoj djeci želimo bezuvjetno zdravlje. Ali garantirati im zdravlje ne možemo! Ne možete ga garantirati ni Vi ni hrvatsko zdravstvo ni proizvođači lijekova i cjepiva! Ni s cjepivom ni bez njega.

Zagovornici cijepljenja tvrde da cijepljena većina štiti i necijepljene pojedince s kontraindikacijama za cijepljenje i oslabljenim imunosnim sustavom. Ali postoje bolesti za koje cjepiva ne postoje i bilo koje dijete ih može prenijeti djetetu s oslabljenim imunosnim sustavom. Znači da za njihovu zaštitu zapravo nije dovoljno ni cijepljenje cijele zajednice? Također su za djecu s kontraindikacijama opasni baš oni koji su se tek nedavno cijepili cjepivima koja sadrže žive viruse kojima mogu zaraziti bilo koju osobu u svojoj blizini. Zašto tu nema informiranja i strože kontrole da tek cijepljeni budu privremeno isključeni iz zajednice?

“Asymptomatic carrier” je osoba koja prenosi bolest a ne oboli od iste. U literaturi su istraživani primjeri cijepljene djece koja prenose bolest (posebno hripavac). Neke bakterije nosimo u/na tijelu bez obzira na to jesmo li cijepljeni protiv njih, a ne razbolimo se od njih. Zapravo, razbole se osobe čija ravnoteža je narušena, što opet potvrđuje da je za otporan imunosni sustav potrebno jačati organizam. Zar lijekovi i cjepiva zaista jačaju organizam ili ga samo čine još ovisnijim o lijekovima?

Tetanus se ne prenosi na drugu osobu, a hepatitis B prenosi se tek rizičnim ponašanjem (spolni odnos, unošenje droge iglom) što kod djece rane dobi nije slučaj. Osobe oboljele od hepatitisa b rade s djecom u vrtiću. Pod obavezna cjepiva znači spadaju cjepiva protiv bolesti koje ne ugrožavaju drugu djecu. S druge strane, djeca cijepljena protiv ospica, hripavca i poliomijelitisa mogu zaraziti druge virusom iz cjepiva.

Tuberkuloza je bolest koja uvelike ovisi o uvjetima življenja. Ne bi li bilo korisnije utjecati na kvalitetu prehrane djece u vrtićima i školama te pomoći obiteljima sa slabijim uvjetima življenja nego prisiljavati na cijepljenje za koje je upitna korist? Zemlje koje dugi niz godina ne cijepe protiv tuberkuloze nisu doživjele epidemiju iste.

Za sve navedene tvrdnje mogu predložiti dokaze iz studija objavljenih u stručnoj literaturi, ali vjerujem da ih svatko tko želi može pronaći sam.

Autorica: Zlatka Šintić, zabrinuti roditelj