Poštovana pravobraniteljice,

svjestan sam da ste kao i svi mi ograničeni vremenom, pa iako ću duljiti, molim Vas da pročitate barem naglašene dijelove.

Vaš prijedlog da se roditelje kažnjava kazneno za odluku o necijepljenju djeteta, ukoliko prođe, neće skoro nimalo promijeniti situaciju na terenu.

Zašto? Zato jer su ti roditelji (uključujući mene) zaključili da je moguća šteta od cijepljenja veća od moguće štete od necijepljenja.

I dokle god se taj zaključak koji smo donijeli propisno ne adresira, nema te kazne ili prijetnje koja će nas natjerati da naudimo svom djetetu. Ako (kada) dođe do toga da će kod nas biti nemoguće živjeti a da se ne cijepe djeca, odselit ćemo u državu gdje to ne predstavlja problem. Kako ljudi bježe od poplava, ratova, političara, tako ćemo i mi bježati od cijepljenja.

Da, tako mislim. Cjepivo smatram daleko opasnijim od dječjih bolesti, a nema toga što ne bih napravio za zdravlje svojeg djeteta.

Kako mene (a vjerojatno i mnoge druge) uvjeriti da je cjepivo manje opasno (sigurnije) od moguće bolesti?

1. Objaviti nezavisno znanstveno istraživanje gdje se uspoređuje cjepivo s pravim placebom, s uključenih barem 10 000 osoba na obje strane (inače se ne mogu uloviti nuspojave gdje je učestalost 1:10 000) u trajanju od 10 godina.

U trenutno važećim “službenim” istraživanjima (od strane proizvođača, naravno, svatko svojeg konja hvali) niti jedan od ova 3 aspekta nije pokriven.

Sigurnost cjepiva se testira usporedbom s drugim cjepivom, ili aditivima.

Sigurnost cjepiva se najčešće testira na par stotina ljudi.

Sigurnost cjepiva se najčešće promatra samo 5-30 dana.

Cjepiva se ne testiraju na kancerogenost, mutagenost i utjecaj na plodnost.

(ako otvorite bilo koju uputu o lijeku za bilo koje cjepivo lako možete potvrditi da pišem istinu)

Budući da bi dugo trajalo da se sada naknadno ide raditi istraživanje navedeno pod  #1, zašto se ne napravi:

2. Znanstveno istraživanje usporedbe zdravlja cijepljene i necijepljene djece.

Budući da takvo istraživanje nije provedeno, mogu samo govoriti o vlastitom primjeru.

Dvoje djece:

– niti jedan antibiotik

– pedijatru idemo jedanput godišnje na mjerenje, osim toga bili na šivanju usnice i potvrdi vodenih kozica

– niti jedna upala uha

– bez astmi, alergija, kroničnih bolesti, poremećaja ponašanja

– prohodali i propričali rano (mlađe dijete prohodalo s malo manje od 9 mjeseci).

3. Javni otvoreni razgovor između stručnjaka s obje strane, gdje bi se adresirali problemi koje necjepiše vide u cijepljenju. Pod time ne mislim na jednosatnu emisija na HRT gdje voditelj govori više od gostiju. To nije tema koja se da raspraviti u jednom mahu i u kratkom roku. Na sreću, imamo internet, pa tako nešto nije teško organizirati.

Prijetnje, ucjene i kazne neće djelovati kada su u pitanju roditelji koji vole i mare za svoju djecu.

I za kraj, jedna nedoumica koja me muči.

Kako ijedna pametna i inteligentna osoba može stati iza ovoga (među ostalim):

Dijete koje je zaraženo hepatitisom B smije u vrtić, a dijete koje je zdravo, ali nije cijepljeno protiv hepatitisa ne smije.

Srdačan pozdrav,

Karlo Schubert