Jeste li se barem jedanput zapitali, odakle ovaj novi virus, je li nov, je li stvoren, postoji li uopće…? Je li to uopće važno? Nije li pitanje zapravo – što sve ovo događanje vuče za sobom?

Ići u izolaciju, prihvatiti karantenu, nositi masku, ograničiti kontakte, školovati djecu kod kuće – u redu, prihvaćam, ALI čim se počne uskraćivati slobodno mišljenje, to je znak za alarm!

Jesmo li još uvijek slobodnomisleći ljudi? U trenutnoj situaciji, uz sasvim novo doživljavanje virusa, uz strah pred nepoznatim… nije li sasvim logično da slobodnomisleći čovjek RAZMIŠLJA što se događa i želi znati dublje uzroke?

Ako smo zaista u takvoj situaciji da nas virus toliko ugrožava da ne smijemo niti govoriti o tome kako se protiv njega borimo zdravim načinom života, da dišemo, da se zdravo hranimo, da upijamo sunce, da stvaramo mir u sebi  – onda nam ne preostaje drugo nego pomisliti da je virus stvoren u laboratoriju s nekom namjerom.

Je li moguće da priroda stvara organizme koji uništavaju sve redom? – Ili to čini čovjek?

Priroda traži ravnotežu – čovjek je uporno ruši. Ali ako je u moći prirode da izbaci uljeza koji ruši ravnotežu – onda nam spasa nema – dogodit će se prije ili kasnije, s izolacijom i cjepivima, ili bez.

Koliko god željeli odvojiti se od prirode i postati roboti ovisni samo o znanosti  i tehnologiji – jedino nam je rješenje vratiti se ravnoteži. Ako vjerujete da nas mogu spasiti farmaceutski lijekovi, onda je sada idealan trenutak da shvatite da su nas upravo oni doveli do ove točke. Moderna medicina i farmaceutska industrija – nikad do sada napredniji, nikad jači – a ljudi, ljudi nikad bolesniji, nikad slabiji. Nikad prije toliko kroničnih bolesti, nikad prije toliko oslabljenih imuniteta. Nikad prije toliko straha od virusa i bakterija. Prirodan imunitet zamijenili smo ovisnošću o lijekovima.

Je li zaista misterij zašto „virus najviše pogađa upravo ljude s oslabljenim imunitetom“?

A što mi radimo? – Tražimo osjećaj sigurnosti za sebe tako da pokazujemo prstom na sumnjive prenosioce, tražimo od zdravih ljudi da se izoliraju, i prozivamo one koji su ostali zadnji glas razuma – umjesto da pogledamo u sebe, umjesto da se bavimo sobom i svojom ravnotežom…

Samo se nadam da će ljudi u izolaciji i kontemplaciji sami sa sobom konačno shvatiti da bolest nije oko nas, bolest je u nama.

To što se iz čovjeka koji je dio prirode pretvaramo u robote, sami smo si krivi, a “sustav” to iskorištava za bilo kakvu represiju.
Hoće li čovjek ikad više vratiti povjerenje u sebe i prirodne moći svoga tijela?

Dok ne znamo što se to zaista širi među ljudima, je li virus ili samo strah, svakako poštujmo osnovne mjere opreza, posebno što se tiče  higijene, no isto tako pokušavajmo ne širiti mržnju, strah i paniku, jer od toga nemamo nikakve koristi, čak nas i oslabljuju. Umjesto toga, uzmimo si vrijeme za DISANJE, za izlazak u prirodu, na svježi ZRAK, upijmo zrake SUNCA, pobrinimo se za svježu  ZDRAVU HRANU i napitke, odmorimo dovoljno, nađimo MIR za sebe i svoju obitelj, opustimo se i volimo se… To nam nitko ne može uzeti.