Budućnost nam ne izgleda previše svijetla. Barem ne nama koji očekujemo više slobode, a ne sve manje. Globalni svijet u kojem ćemo svi biti jednaki robovi. Čak se usudim reći da niske plaće i visoki porezi nisu najgore što nam se sprema. Ono drugo je oduzimanje svake slobode da odlučujemo o sebi i svojoj djeci. Oduzimanje svakog integriteta. Kako drugačije možemo to nazvati ako budemo pod prisilom morali prihvatiti npr. otrove i GMO u hrani (sprema se biofortified food by Bayer/Monsanto), obavezne liječničke preglede, obavezne terapije prema utvrđenim protokolima, čipiranje (krenulo je u Švedskoj), obavezna cjepiva (protiv svega što nam vrla vlada odredi; prijedlog za obavezno cijepljenje odraslih je u EU parlamentu), elektroničku karticu na kojoj će biti SVI mogući naši podaci u svrhu potpune kontrole našeg zdravstvenog i financijskog stanja, kretanja, bilo kojih aktivnosti, cijelog života…

Pljačka naše imovine, pljačka naše energije, pljačka našeg dostojanstva.

Slažem se da je nekima, možda većini ljudi, sasvim prihvatljivo tako živjeti, u slatkom neznanju. Zato možda ni nemamo izbora, nego čekati pa što bude: tijelo preplavljeno kemikalijama iz hrane, zraka, vode, plastike, lijekova i cjepiva, mozak pun TV gluposti, a sva ljudska energija iskorištena za dobrobit elite.

U slučaju da ne želimo čekati, što možemo učiniti, koje su nam opcije? 

Birati nove političare? Raskrinkavati tajne dokumente i pogubne zakone? Kandidirati se sami nadajući se da će biti drugačije? Skriti se u pustinji, na planini? Uključiti paranormalne moći i praviti se da živimo u paralelnom svijetu?

Razumijete li zašto otpor više nije samo stvar siromašnih zbog visine primanja ili cijene goriva? Razumijete li svi koji čitate da nam svima uzimaju pravo na odluke o nama samima i našem tijelu, na integritet tijela? Uzimaju nam pravo na sve više odluka o našoj vlastitoj djeci. Malo pomalo, kao kuhanje žabe, netko nas je bacio u hladnu vodu i pomalo diže temperaturu, a mi žabe ne iskačemo zato što ne primjećujemo da se voda zagrijava… 

Okolina – zemlja, zrak i voda –  sve je zagađenija pesticidima te drugim otrovima, a o njihovoj uporabi nemamo pravo glasa. Privatiziranje vode, zbrinjavanje smeća, fracking, bušenje podmorja, 5G… 

O svemu tome narod zapravo ne odlučuje. O tome odlučuju političari i razni stručnjaci koje najčešće plaća sama industrija. Ako netko posumnja u dobrobit i sam istraži te naiđe na propuste, ubrzo je etiketiran kao heretik, protivnik napretka ili teoretičar zavjere.

Tko stoji iza svega? Banke, korporacije, elita. Oni se hrane našom energijom, oni donose odluke. Posrednici – političari, oni su njihove marionete. Zato promjene nikada niti nema, samo se mijenjaju lutke na istim stolcima. Zato prozivanje političara ništa ne mijenja. Zato moj, tvoj, naš glas nema utjecaja. Odluke su donesene unaprijed. I obično ne u našu korist.

Zato nije važno tko je kriv, važno je naći što bolji put van, put naprijed. Put po kojem ćemo svi mi, a i svaki pojedinac, moći hodati uzdignute glave, zadovoljni svojim odlukama. Zajednički put.

Ako postoji mogućnost da bude drugačije, da omogućimo glas pojedinca u narodu, da poništimo odluke korporacija, banaka, elita i njihov utjecaj na naš život, naše obitelji, prirodu, okolinu, biste li htjeli razmisliti o tom rješenju?

Biste li preuzeli odgovornost?

Autorica: Zlatka Šintić Knapič