Učenici nižih razreda osnovnih škola u Hrvatskoj trebali bi se, odlukom Nacionalnog stožera Civilne zaštite (NS CZ), vratiti na nastavu u školske ustanove u ponedjeljak, 11. svibnja. Nastava bi se trebala odvijati prema pravilniku Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove kojeg je propisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Uputama se između ostalog zabranjuje dolazak na nastavu djece koja imaju kronične bolesti ili su u kontaktu s kroničnim bolesnicima, svaki razred trebao bi koristiti svoj zahod, hrana bi se učenicima dostavljala u učionice, u svakom razredu moglo bi biti najviše devetoro djece i jedan učitelj, … U Uputama HZJZ-a zaključno se ističe: ”Budući da će se nastava na daljinu i dalje održavati, potičemo nastavak obrazovanja djece razredne nastave od kuće, u svim situacijama kad je to moguće.”.

Pojednostavljeno rečeno, Nacionalni stožer civilne zaštite čini sve da nastave u školama ne bude! U tome im svesrdno pomaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO), u skladu s odredbama iz pravilnika Preporuke za organizaciju rada u razrednoj nastavi i upute za vrednovanje i ocjenjivanje u mješovitom modelu nastave.

Ono najavljuje da će se u našem obrazovnom sustavu od 11. svibnja početi provoditi takozvani mješoviti model nastave koji uključuje spoj nastave uživo u učionicama s nastavom na daljinu (od kuće). No, nastava uživo još nije ni počela, a već je jasno da će teško i zaživjeti. Možda tek ”u tragovima”, i to uglavnom za djecu kojoj zbog zaposlenosti roditelji (više) neće moći pomagati u učenju kod kuće. Naravno, i to pod uvjetom da su posve zdrava i u doticaju isključivo sa zdravima. Bolesni su, prema stožerašima, ”građani drugog reda”, pa molim – da se niste ni slučajno usudili razboljeti.

Da će se nastava uglavnom i dalje odvijati na daljinu svjedoče i brojni roditelji koji nisu spremni djecu slati na nastavu u školu. Jedan dio ih to ne želi iz straha od (povratka) zaraze korona virusom. Drugi smatraju da boravak djece u školama uz propisane mjere nije primjeren uzrastu učenika nižih razreda te da je protivan njihovim temeljnim pravima i slobodama. Nastava u razredima s tako propisanim zabranama i ograničenjima ne mili se ni učiteljima, koji je uz pridržavanje tih uvjeta gotovo i ne mogu provesti.

Ovih dana roditeljima stižu poruke razrednika njihove djece da se izjasne hoće li slati dijete na nastavu u školu ili ne. Rezultati te ankete za razred kojeg pohađa naša kći već su poznati: svo 23 djece i nadalje će se školovati u svojim domovima! Prednosti i nedostaci učenja na daljinu, kao i učenja (k)od kuće, svakako zaslužuju zaseban osvrt i raspravu.

No, ukoliko NS CZ, HZJZ i MZO i nadalje budu ustrajali na ”vježbanju protuzarazne strogoće” nad učenicima i njihovim roditeljima, do kraja ove školske godine i po nekim najavama iznova od jeseni, mogli bismo razmjerno u bliskoj budućnosti kao društvo svjedočiti zanimljivom, a usudim se reći i dobrodošlom, zalaganju i ustrajanju na pravu na novo-staro ”prirodno školovanje”. Uz poruku koju donedavno nitko nije ni šaputao: ”Zbogom, državna školo!”. I drugu, koja iako se tek naslućuje, nezaustavljivo sije sjeme: ”Živjelo slobodno obrazovanje!”.

Pripremio Santosh Puri