Kada su jednog poznatog vegetarijanca upitali što podrazumijeva pod dobrom prehranom, on je mudro odgovorio: „Izbjegavajte brzu hranu, staru hranu, previše hrane i premalo hrane. Međutim, izbjegavajte i kruta pravila. Ukoliko želite učiniti najviše za svoju prehranu, tada je trebate prilagoditi sebi. U tome vam mogu pomoći liječnici, primjerice, drevni sustav Ajurvede zagovara osobnu prehranu prema tjelesnim obilježjima, ali to možete učiniti i sami. Naime, vaše tijelo najbolje zna što mu treba. Naučite ga slušati. Ne postoji dobra ili loša hrana. Postoji hrana koja je dobra ili loša za vas.“ I tako, prijatelju, znaš li je li meso štakora dobra ili loša hrana za tebe?

Uopće se ne šalim!“ Samo pitam: „Jesi li naučio slušati potrebe svojeg tijela? Znaš li uopće kako valja slušati samoga sebe?“ Na to bi netko rekao: „Sjedi u tišini i čut ćeš…“. Što li je to drugo nego samopromatranje, samozadubljenje, samousredotočenje, meditacija…ili kako li to sve ne zovu! No, dragi moj, mnogi od nas samo zamišljaju da slušaju…i da mogu čuti čime se to trebaju hraniti. I mnogi od nas tada kažu: „Tako mi se sviđa čokolada. Mora da je to prava hrana za mene.“ I ono što volimo jesti, to proglašavamo dobrim za sebe. Tako često činimo…i kada je u pitanju meso. Posve iskreno, mojem jeziku je bilo jako dopadljivo kušati slane ribice na žaru ili janjetinu s ražnja. Ali mi ne pada na pamet tvrditi da je zbog toga ta hrana baš ona koju trebam i dalje jesti. Mogu se samo nasmijati na takva djetinja promišljanja. No, znam, lakše je ići stazom manjeg otpora i povlađivati svojim slabostima. Odreći se malenog užitka radi puno većeg, to uopće nije lako. Odreći se pečenog mesa (pečenja) i uživati u okusima svježeg povrća, to može samo istinski sladokusac, onaj koji zna uživati u čarima žive prirode. Pravi užitak je neodvojiv od poštovanja prema životu. Čim je viši naš stupanj štovanja živog svijeta, time je naša radost veća, naš život više ispunjen srećom. Time je naš svaki čin, pa tako i hranjenje, produhovljenije. Biti duhovan znači jednostvno svjesno uživati punoću života baš svakog trenutka. To nije lagana zadaća, ali je tim slađa.

Autor: Goran Majetić