Najmanje svako deseto dijete ima poteškoća s virusnim bradavicama – nakupinama mrtvih stanica kože. Najčešće se pojavljuju na prstima šaka i stopala, a mogu se naći i na raznim drugim, uglavnom toplim i vlažnim dijelovima tijela, pa i na licu. Već sam njihov izgled nerijetko izaziva odbojnost, a nelagodu povećava njihov rast i širenje kožom te umnažanje u “grozdove”. Tvrdokorne nakupine bradavica znaju biti i vrlo bolne, posebice one na tabanima.

Bradavice su kožne infekcije uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV). Zarazne su – prenose se izravnim i neizravnim dodirom, a najskloniji infekciji su djeca i mladi oslabljenog imuniteta. Pri tome se bradavice često pojavljuju na mjestima ogrebotina ili porezotina. Mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no češće se javljaju u djetinjstvu i tijekom mladenaštva.

Bradavice općenito ne predstavljaju izraženiju opasnost po zdravlje. Iznimku mogu činiti genitalne bradavice, jer kod žena zaraženih HPV-om nastaju promjene na vratu maternice, koje u rijetkim slučajevima mogu uzrokovati rak.

Liječničku pomoć zahtijevaju i upale bradavica, koje se očituju bolnom, crvenom, natečenom te katkada krvavom i/li gnojnom bradavicom i/li kožom oko nje. Mogu biti prouzročene ozljedom, primjerice, češanjem prljavim noktima, opeklinom, neodgovarajućim liječenjem, primjerice prekomjernom krioterapijom.

Dio “zdravih” bradavica povlači se tijekom odrastanja sam od sebe, no kod bar trećine mladih mogu se iznova pojaviti na starom ili novom mjestu. Najčešće vrste mladenačkih bradavica liječe se kremama, otopinama ili gelovima koji sadrže vitamin A, a izazivaju ljuštenje kože. No, “službenim” medicinskim postupcima teško se uklanjaju. Osim toga, dolazi i do raznih neželjenih nuspojava, posebno pri krioterapiji – zaleđivanju tekućim dušikom.

Krioterapija može pomoći pri liječenju bradavica na šakama, dok je slabo ili nimalo učinkovita kada su u pitanju bradavice na drugim dijelovima tijela. Valja istaknuti da je riječ o prilično dugotrajnom ali i nasilnom postupku, koji za posljedice često ima bolove, mjehure i ožiljke na mjestu bradavica i okolne, prije primjene terapije zdrave, kože. Vrsta, brojnost i jačina nuspojava ovisni su o vrsti i smještaju bradavica, vremenu izloženosti i trajanju krioterapije te razdoblju i postupku oporavka kože između tretmana.

Liječenju genitalnih bradavica pristupa se pak dugotrajnim i zahtijevnim postupcima kao što su elektrokauterizacija (spaljivanje tkiva bradavice primjenom električne struje uz pomoć sonde s iglicom ili kuglicom), obrada laserom, krioterapija ili kirurški zahvat. Preporučuje se i jednako dugotrajno liječenje lijekovima. Ni ovi načini liječenja, dakako, nisu posve bezazleni, premda su popratne tegobe rijetke i u pravilu bezopasne.

No, i za bradavice bi trebala vrijediti narodna poslovica “Bolje spriječiti, nego liječiti!”. Pojavu bradavica i njihovo širenje tijelom moguće je spriječiti ili bar umanjiti redovitom higijenom kože, napose šaka i stopala, održavanjem posjekotina, ogrebotina i drugih otvorenih rana čistim te izbjegavanjem dodirivanja bradavica na vlastitom tijelu ili tijelu druge osobe. Preporučljivo je hodati javnim tuševima, kupeljima i područjem oko bazena u primjerenoj obući, no važnije je nakon kretanja tim prostorima oprati se (istuširati) i dobro obrisati ručnikom (naročito noge) kojeg ne dijelimo s drugima.

Ipak, najučinkovitija obrana od bujanja bradavica je jačanje imuniteta, pri čemu je od osobite važnosti zdrava prehrana. No pojam “zdrava”, kojim većina liječnika najčešće opisuje preporučenu prehranu, uistinu ne pomaže pri odabiru hrane koja unaprjeđuje imunitet. Možda ti liječnici nisu upućeni u pravi odgovor ili  jednostavno ne žele nametati izbor prehrane? Kako god bilo, roditelji trebaju biti svjesni da najbitnije odgovore neće dobiti “na pladnju”, već ih trebaju zaslužiti – istraživanjem, promišljanjem i osobnim iskustvom.

Više puta vršio sam “pokuse” s prehranom. Na samom sebi, što je moralno jedino ispravno. Badave tone knjiga ili “rekao-čuo” znanje iza kojeg ne stoji vlastito iskustvo. Jednom prigodom oko pola godine uzimao sam gotovo isključivo sirovu hranu. Ne ističe se uzalud da je riječ o “živoj” hrani. Kao dugogodišnjem vegetarijancu – veganu takav iskorak nije mi predstavljao prevelik “zalogaj”. No, ipak, bio sam vrlo ugodno iznenađen dobrim učincima po zdravlje hrane koja se sastojala pretežno od svježeg povrća i voća.

Jedna od najznačajnijih – vidljivih, dakle mjerljivih – posljedica bio je nestanak svih virusnih bradavica s kože. I onih veličine kovanica s tabana, koje su povremeno znale bolno krvariti nakon trčanja, i onih na prstima ruku od kojih se najtvrdokornija, dijelom urasla pod nokat, opirala ranijim pokušajima uklanjanja. Godinama prije nevoljko sam (na preporuku dobronamjernih osoba, pokazalo se bez istinskog znanja o prirodi bradavica) pokušao riješiti je se krioterapijom. No, uvjerio sam se u ono što sam poodavno slutio, da taj postupak ne uklanja uzrok i da nakon njegove primjene bradavica buja iznova, nerijetko na istom mjestu. Ujedno sam neko vrijeme trpio bolove od opeklina prouzročenih doticajem tekućeg dušika sa do tada zdravom kožom.

Nasuprot takvom medicinskom “silovateljskom” postupku, bradavice su se doslovce istopile, iščezle, u svega oko četiri mjeseca uzimanja “žive” hrane. Ustrajavši u sirovojedstvu uistinu nisam obraćao pozornost na bradavice, na njih sam posve zaboravio sve dok me jednog dana nakon tuširanja supruga nije iznenađena pitala: “Što ti se dogodilo s bradavicom? Više je nemaš na jagodici prsta …”. Tek tada sam osvijestio i ovaj dobitak prijelaza na sirovu hranu; pregledavši se shvatio sam da sam takvim izborom uspio unaprijediti imunitet u toj mjeri da je za uzvrat naprosto “pojeo” sve bradavičaste izrasline. I uspostavio novu, višu razinu obrambene ravnoteže tijela.

Ipak, nisam brzao s javnim iznošenjem ove spoznaje; osim sa suprugom ni s kim o tome nisam razgovarao naredna dva mjeseca. Redovito sam zagledavao šake i stopala, no nisu se pojavljivali nikakvi tragovi koji bi ukazali na ponovni rast bradavica. Tek tada sam iskustvo podijelio s liječnicom, koja je otvorena i pristupačna i za prirodne načine liječenja. Iako je bila zatečena iskazom, kazala je kako je uvjerena da su izuzetni učinci upravo posljedica jačanja imuniteta ostvarenog zdravom prehranom.

Želim naglasiti i to da prije nego li sam se odlučio na “pokus” nisam nigdje pročitao niti čuo da je itko kao jednu od dobrobiti prelaska na sirovu prehranu naveo nestanak kožnih bradavica. U izvještajima sirovojedaca, ili liječnika koji istražuju učinke takve prehrane, uglavnom se ističe općenito snaženje imuniteta, bolji tjelesni i duševni osjećaj, sporije nastupanje umora, manja potreba za snom, veća iskoristivost hranjivih tvari, lakša probava, učestalija stolica, …

Ne tvrdim da će drugima, koji odluče izabrati prehranu kao terapiju, ona uistinu pomoći da se riješe bradavica. Takav učinak je nepredvidiv jer svi smo jedinke za sebe, a okolnosti i uvjeti našeg vlastitog “pokusa” mogu biti tek slični, no katkada i bitno različiti. Uostalom, moje iskustvo nije plod znanstvenog pristupa, premda to nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost. Znanost kakvom je poznamo, kakva nam je predstavljena na školskim predavanjima, u udžbenicima, studijama i pokaznim laboratorijima, opisuje tek djelić stvarnosti, odgovara samo na neka pitanja. Bitno je činiti nove iskorake, pomicati granice mogućeg i poznatog. Ali i priznatog! I biti zahvalan Prirodi!

Istraživanja pojavnosti bradavica su rijetka, no ipak upućuju na činjenicu da se broj djece i mladih s virusnim bradavicama posljednjih desetljeća povećava. Opravdano se pretpostavlja da je razlog tome općenito sve slabiji imunitet novih pokoljenja. Razlozi koji mogu dovesti do narušavanja imuniteta sve su brojniji i prisutniji, no mahom su potaknuti vanjskim, stranim, uplitanjem u prirodnu ravnotežu i sklad ljudskog bića. Gornja priča, međutim, upućuje na vrelo rješenja spomenute teškoće. Namijenjena je odvažnima, koji sami biraju svoj put – ka izvoru.

Autor: Goran Majetić