Epidemija kroničnih bolesti i neuroloških smetnji
(Detaljno razrađen prikaz utjecaja vanjskih čimbenika na naše zdravlje)

Mag. Karin Rižner diplomirana je biologinja i terapeutkinja biorezonancom. Zagovornica je prirodnog imuniteta. Cjepiva i njihov utjecaj na imunosni sustav istražuje već od 1999. godine.
Rižner postavlja pitanje mogu li naši geni biti krivi za današnje zdravstveno stanje, pogotovo za poremećaje iz autističnog spektra i autoimune bolesti, kako nam žele prikazati mediji i liječnici koji “ne znaju od čega je”, ali znaju da “nije od cjepiva”.

DOBA AUTIZMA

Incidencija autizma u SAD pokazuje da je autizam najbrže rastući razvojni poremećaj. Godišnje raste stopom od 10-17%. Procjena UN-a u 2015.: 70 milijuna ljudi u cijelom svijetu ima poremećaj autističnog spektra, samo u SAD-u više od 3 milijuna. Prvi slučajevi opisani su ne tako daleke 1943. godine, a podatak za 2018. kaže da je autistično jedno dijete na 15 rođenih (6,7%). Po statističkoj prognozi već 2022. će autistično biti svako šesto dijete, a 2026. svako drugo dijete.
Na isti problem ukazuju i povećanje broja djece s posebnim potrebama u školama, te epidemija moždanih bolesti djece i odraslih, u SAD-u, a i u cijelom svijetu.

Ali zašto?

UZROCI ZA EPIDEMIJU NEUROLOŠKIH I KRONIČNIH BOLESTI

Na naše zdravlje utječu:
1. Genom (genetika)
2. Epigenetski utjecaji (okolina)

Pri tome je utjecaj genoma daleko manji od utjecaja okoline o čemu pišu npr. autori ove  studije:
Environment and disease risks Rappaport, Smith, Science, 2010.
Iako se rizik od razvoja kroničnih bolesti pripisuje genetskim i okolišnim čimbenicima, 70 do 90 % rizika od bolesti vjerojatno je zbog razlika u okruženju…

Naša okolina su: hrana koju jedemo, voda koju pijemo te zrak koji udišemo, znači tvari koje unosimo u organizam.
U širem smislu, dva glavna čimbenika koja utječu na naše zdravlje su:
1. MANJAK hranjivih tvari, odnosno dobijemo li sve što nam treba i
2. TOKSIČNOST tijela, odnosno možemo li izbjegavati toksične čimbenike, ono što nam ne treba jer nam šteti.

Mogu li naši geni biti krivi za današnje stanje, pogotovo za poremećaje iz autističnog spektra i autoimune bolesti, kako nam žele prikazati mediji i liječnici koji “ne znaju od čega je”, ali znaju da “nije od cjepiva”?

Naši geni se zadnjih 20.000 godina nisu bitno promijenili, ali zato je u našim tijelima sve više MANJKA i još više TOKSIČNOSTI. I to bitno utječe na to kako DJELUJU naši geni. U većoj ili manjoj osjetljivosti na čimbenike iz okoline, koji su stalni i povećavaju se iz generacije u generaciju, do izražaja dolaze GENETSKE SLABOSTI.

Genetske slabosti se u tijelu izražavaju kao blokade koje sprječavaju normalan proces u organizmu. Što ih je više, to je veća mogućnost da tijelo odreagira poremećajem, bolešću ili kolapsom. Ali u kojem trenutku dolazi do njihovog izražaja?

KAKO SMO DOŠLI DO TAKVOG STANJA?

Naša okolina danas izgleda ovako: naša prehrana je neoptimalna, uzgojena na neprirodan način, prskana pesticidima i umjetnim gnojivima. Okoliš nam je zagađen, živimo nezdrav, neprirodan život, u tijela unosimo cjepiva i otrovne lijekove, pritom smo stalno pod utjecajem elektromagnetskih zračenja, a naš životni ritam je već sam po sebi prebrz i previše stresan.

Što znači neoptimalna prehrana?

To je industrijski proizvedena hrana koja uključuje i konzervirane namirnice. Takva hrana je siromašna, bez nutrijenata (hranjivih tvari). Ako uz to imamo slabu probavu i slabu apsorpciju hranjivih tvari zbog uništene crijevne flore, upalnih procesa u crijevima, parazita, gljivica itd., hrana će nam donijeti više štete nego koristi. Još su gore autoimune reakcije na namirnice i na receptore za hranjive tvari u stanicama.

Na koji je način dijete izravno izloženo štetnim tvarima?

Dijete je izravno izloženo raznim toksinima u organizmu majke kroz cijelu trudnoću, prvo zbog hrane koju majka jede, a onda i zbog lijekova i cjepiva koja prima, a također zbog žive koja se izlučuje iz amalgamskih plombi u zubima.
Porod često bude medikaliziran (induciranje poroda, anestezija, antibiotici…), carski rez je u porastu.
Pri porodu normalnim putem dijete u porođajnom kanalu dobije majčin mikrobiom, to je zajednica mikroorganizama, koji žive u nama i na našoj koži i presudna je za naš imunosni sustav. U prvim danima života dijete dobije bakterije također putem dojenja i dodirom majčine kože. Ako je majčin mikrobiom oslabljen, takav, ili još slabiji, bude i kod djeteta, a kod carskog reza s majke na dijete prenosi se tek mali dio mikroorganizama.
Tijekom života dijete prima cjepiva, kojih je u programu sve više, a također lijekove: antipiretike, antibiotike, protuupalne lijekove. Otrovne tvari djeca dobivaju kroz nezdravu i neprimjerenu hranu koja dodatno oslabljuje imunosni sustav. Toksini dolaze također iz materijala modernih zgrada, a stanje pogoršavaju elektrosmog, bežične mreže itd.

PROBLEMATIKA CIJEPLJENJA

Zbog cjepiva smo izloženi živi (thimerosal) i aluminiju (adjuvansi).
Nakon cijepljenja česte su autoimune reakcije. S obzirom da su cjepiva proizvedena upravo da utječu na imunosni sustav, autoimune reakcije i bolesti su u direktnoj vezi sa cijepljenjem.
Mozak nije odvojen od imunosnog sustava, oni su povezani limfnim sustavom. Kada se krvno-moždana barijera otvori (npr. pomoću određenih sastojaka cjepiva, a i u određenim razvojnim fazama organizma), štetne tvari nesmetano prelaze iz krvi u mozak. Mozak ne može tolerirati unos antigena a da ne pokrene upalni imunološki odgovor.

POSLJEDICE – ZAČARANI KRUG

Kronično aktiviran imunosni sustav uzrokuje kronične upale u tijelu. Posljedica toga može biti čak i blaga upala mozga. Moždane stanice ne sazriju pravilno, zato su dendritske veze među neuronima slabe. U crijevu nastaju disbioza i upale. Nastaju alergije na hranu i druge alergene.
U imunosnom se sustavu dogodi promjena, zbog koje se on odaziva antitijelima, ali nema otpornost na staničnoj razini. Tome slijedi slabljenje imunosnog sustava i alergije. (U stanicama odgovornim za imunološki odgovor dogodi se preskok sa Th1 na Th2.)
Ograničen razvoj živčanog sustava vodi do razvojnih poteškoća i poteškoća učenja.
Nenormalna biokemija organizma uzrokuje poremećaj metabolizma. Ograničena detoksikacija metabolizma znači da je tijelo otrovano. Takvo tijelo trpi manjak hranjivih tvari (nutrijenata), posebno minerala.

EPIDEMIJA “NEZDRAVLJA
alergije i imunosni poremećaji autoimune bolesti konvulzije i absence napadaji
ADD / ADHD – poremećaji pažnje i hiperaktivnost tikovi i Tourettov sindrom chorea – nekontrolirani pokreti
epilepsijarazvojno zaostajanjeOCD – opsesivno kompulzivni poremećaj
PANDAS/PANSporemećaj autističnog spektra maligne bolesti
razvojni poremećaj i poremećaj učenja (disleksija, diskalkulija, dispraksija…)

DJECA OŠTEĆENA CJEPIVIMA

Djeca koja su pretrpjela oštećenja nakon cijepljenja imaju specifičnu biokemiju, osjetljiva su te imaju manjak određenih nutrijenata: vitamina D i C, glutationa (najvažniji antioksidans u stanicama), minerala, vitamina B kompleksa. Od toga dolazi blokada metilacije i povišen oksidativni stres. Takva djeca imaju genetsku slabost zbog gena koji su važni za metilacijski ciklus i posljedično detoksikaciju organizma – loše čiste tijelo od toksina.
Kako prepoznati znakove loše detoksikacije? Neki od znakova da je potreban oprez: žutica nakon rođenja, kolike (grčevi) i druge probavne smetnje, hipotonija, neutješan plač, malo dobivanja na težini.

TIPIČNA OPTEREĆENJA ORGANIZMA KOJA PRONAĐU TERAPEUTI BIOREZONANCE
alergije na hranu: mlijeko, pšenica, soja, šećer
oštećenja cjepivima, najčešće MMR, DTP-HIB-IPV, hepB
paraziti
gljivice
virusi: ospice, mumps, rubeola, EBV, CMV…
bakterije, tipično streptokoki
teški metali živa, arsen, kadmij, olovo, te aluminij
otrovne tvari kao što su formaldehid, glifosat, pesticidi…
lijekovi: paracetamol (glutation u jetrima!), antibiotici, anestetici…

HIPOTEZA

Cjepiva potiču kroničnu aktivaciju imunosnog sustava. Posebno su problematična virusna cjepiva jer uzrokuju trajnu prisutnost virusa u tijelu. Kronično aktiviran imunosni sustav potiče autoimune reakcije, što znači da tijelo napada samo sebe, čak i vlastite bjelančevine.
Takav pogrešno aktiviran imunosni sustav u trudnoći uzrokuje nenormalan razvoj imunosnog i živčanog sustava ploda. Cijepljenje kod takvog djeteta umjetno aktivira imunosni sustav i aktivira se latentna autoimunost.
Iz generacije u generaciju stanje se pogoršava, dodatani utjecaj ima i stalno povećavanje broja cjepiva u programu. Ako tome pribrojimo još i druge čimbenike – okolinu punu otrova, siromašnu prehranu, prekomjernu upotrebu antibiotika i drugih lijekova itd., postaje jasno da generacije djece koje se rađaju više nemaju uvjete za normalan razvoj.

ZAKLJUČAK

Naši se geni zadnjih nekoliko tisuća godina nisu bitno promijenili, ali zato se naša okolina promijenila, i to jako. Na to kako djeluju naši geni bitno utječu manjak potrebnih tvari i različite toksične tvari u našim tijelima. Uz osjetljivost na opisane čimbenike iz okoline do izražaja dolaze genetske slabosti koje sprječavaju normalan rad organizma. Zbog genetskih slabosti tijelo na “okidače” odreagira poremećajem, bolešću ili kolapsom. Događa se epidemija “nezdravlja”.
Nije dovoljno istraženo kako cjepiva djeluju na gene, nije istraženo što će se dogoditi kada se cijepe dvije, tri, četiri generacije ljudi, nije dovoljno istraženo niti kako umjetna provokacija imunosnog sustava majke utječe na imunosni sustav njezinih potomaka.
Štetni su otrovi u hrani, vodi, lijekovima, ali cjepiva su jedina tvar koja dolazi u tijelo neprirodnim putem, bez mogućnosti da tijelo prirodno aktivira obranu, a to je imunosni sustav, bez mogućnosti da tijelo prirodnim putem izbaci otrove.

S predavanja HOLISTIČKI PRISTUP OPORAVKU NAKON CIJEPLJENJA – ISKUSTVO IZ PRAKSE na seminaru Budimo zdraviji održanom u Ljubljani 21. rujna 2019.

IZVORI: