U ožujku 2020. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je “urbi et orbi”  opasnost od pandemije bolesti COVID-19. Dokument o toj objavi SZO-a ne postoji. U Hrvatskoj je također proglašena jednaka opasnost i o tome postoji napisana Odluka ministra, koja, iako je to propisano člankom 90. Ustava Republike Hrvatske, nije objavljena u službenom listu naše zemlje, a to su Narodne novine.

No, pravnu stranu ostavljam nekom drugom.

Kako se procijenilo da je to “novi virus” o kojem se zna “malo ili ništa”, Svjetska je zdravstvena organizacija pokrenula lavinu psihoze u medijima, davala histerične smjernice i upute zemljama članicama, poticala narudžbe opreme i testova na COVID-19, a istovremeno obeshrabrivala, ali ne i  zabranjivala, izvođenje obdukcija uz objašnjenje da se tako štiti liječnike i ostalo osoblje koje dolazi u kontakt s preminulima od ili s virusom. To nikad nećemo saznati.

No, koristeći pravo na pristup informacijama, pokušala sam saznati nešto o testovima koji se u Hrvatskoj rabe za utvrđivanje zaraženosti virusom SARS-Cov2, koji su visoko osjetljivi, a  u kombinaciji s orkestriranom medijskom psihozom, svakom pozitivnom i njegovim kontaktima u kratkom roku priskrbe kućni pritvor, pardon, samoizolaciju, i stigmu. A s tim se svatko nosi kako zna. Pretpostavljam da će posljedica biti različitih, ali to nije bitno za javno zdravlje. Ne biti pozitivan je trenutno najbitnije.

Elem, da se vratim na testove.

Krajem travnja zatražila sam od Hrvatskog javoda za javno zdravstvo naziv testa koji se koristi za utvrđivanje zaraze virusom SARS-CoV2 te informaciju o tome koliko su ti testovi osjetljivi.

Sredinom svibnja 2020. Stigao je odgovor.

Navodno se koristi više testova, no HZJZ koristi GeneFinder proizvođača Osang Health Care. Uz odgovor priložena mi je i uputa proizvođača.  Cijenu sam zaboravila pitati pa je nisam ni dobila. Moj kiks.

Svo to vrijeme pratim kako se “povećava broj zaraženih”, a da se pritom ne objavljuje i broj testiranih. Barem ne u udarnim terminima na TV-u. To se ostavlja na web stranicama za one uporne koji žele više istražiti. Površnima kojima je TV ili radio ukopčan dok obavljaju druge poslove sasvim je dovoljo vrisnuti “imamo skok u broju zaraženih”. A zapravo broj testiranih u jednom danu ima nevjerojatan skok. Tako je, na primjer, na dan kad je Nacionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio odluku o zatvaranju svih objekata koji nisu bili nužni za život (ugostiteljski objekti, neprehrambene trgovine i ostalo), točnije 19. ožujka 2020.,  testirano 280 osoba, a pozitivnih utvrđeno 24. Posljednjih tjedana straše nas troznamenkastim brojem zaraženih, a da pritom prešućuju činjenicu da se dnevno testira između pet i šest TISUĆA ljudi.

O visokoj osjetljivosti i (ne)pouzdanosti tih testova pisali su radove i govorili već brojni liječnici, čak i u mainstream medijima.  Stoga ovdje neću o tome. No, na društvenim se mrežama pojavila objava koja se proširila poput munje, a jednako je brzo izazvala i reakciju svih svjetskih faktčekera pa tako i našeg Faktografa. Radi se o objavi koja je u sebi sadržavala tablicu s podacima o uvezenim i izvezenim kompletima za testiranje na COVID-19 u 2017. i 2018. godini. Kako se COVID-19 smatra “novom bolesti”, jasno je da je ovaj podatak izazvao sumnju svih koji propituju istinitost i utemeljenost ove histerije oko pandemije. O čemu se radi? Svjetska banka vodi evidenciju svjetskog uvoza i izvoza putem World Integrated Trade Solution i na toj su stranici objavljeni podaci o razmjeni dobara. Na popisu se nalazi i komplet za testiranje na COVID-19. Čim je netko uočio da se već 2017. trgovalo tom robom, objavio je to na društvenim mrežama. U roku nekoliko sati na toj stranici izmijenjen je naziv robe u “medical equipment”, a faktčekeri su uskočili s objašnjenjima, i obaranjem vidljivosti tih objava, naravno, da je sve izvučeno iz konteksta. Navodno je s početkom epidemije naziv izmijenjem u “COVID-19 testing kit” kako bi se državama olakšalo traženje i naručivanje opreme za “borbu s pandemijom”. Čak i da je to točno, ne vidim razlog da se naziv mijenja i za 2017. i 2018. godinu.

Kako bih, prvenstveno sebi, razjasnila ovu situaciju, šaljem zahtjev za pristup informacijama Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo s upitom jesu li informacije na toj stranici točne te koliko je kompleta i u kojoj vrijednosti tijekom 2017., 2018 i 2019. godine Hrvatska naručila.

Odgovor službenice za informiranje ovakav:

Poštovana, nastavno na Vaš Zahtjev za pristup informacijama odgovaramo kako slijedi.  

Hrvatski  zavod za javno zdravstvo od pojave i proglašenja epidemije COVID-19 nabavio je, isključivo za vlastite potrebe, kitove za testiranje na COVID-19 u količini od 9.500 doza ukupne vrijednosti 1.154.700,00 kuna bez PDV-a, odnosno, 1.443.375,00 kuna s PDV-om.

Trenutno je u postupku nabave još 6.000 doza procijenjene vrijednosti 600.000,00 kuna bez PDV-a.   

Ako iz ranije dobivenih uputa proizvođača testa uzmem kao mjerodavnu informaciju da svaki “kit” sadrži 100 testova, onda iz gore navedenog odgovora proizlazi da se u Hrvatskoj planira testirati preko 1,5 milijun stanovnika. (Računica: 9.500 + 6.000 doza x 100 = 1.550.000 testova.)

Do sada je u Hrvatskoj testirano otprilike 274.000 ljudi.

Možete li zamisliti koliko još dugo planiraju držati ovu histeriju ako planiraju potrošiti sve testove?

A tko kaže da neće još naručivati?

Autorica: Suzana Peša Vučković